Rijeka. Što vidjeti, karta i skrivena mjesta

Trsatska gradina stoji na stijeni sto trideset metara iznad kanjona Rječine, na mjestu koje je bilo utvrđeno još u antici, kad je ovdje bila liburnska gradina, a kasnije rimska osmatračnica nad putem prema Panoniji. Srednjovjekovni kaštel gradili su knezovi Frankopani u 13. stoljeću, a nakon što je opustio, 1826. kupio ga je austrijski general Laval Nugent, koji ga je obnovio u romantičnom slogu i u dvorištu podigao obiteljski mauzolej u obliku grčkog hrama s dorskim stupovima. Danas se u gradini održavaju koncerti i izložbe, a s bedema se vidi cijeli Kvarnerski zaljev i otok Krk. Ulaznica je jeftina, obilazak traje pola sata.

Lansirna rampa torpeda ostatak je riječke tvornice u kojoj je izumljen i proizveden prvi torpedo na svijetu. Zamisao samohodne podvodne naprave dao je 1860-ih Giovanni Luppis, umirovljeni časnik iz Rijeke, a tehničko rješenje razradio je engleski inženjer Robert Whitehead, koji je vodio riječku strojarnicu; prvi ispravni torpedo predstavljen je 1866. i ubrzo su ga kupile gotovo sve pomorske sile. Rampa uz more služila je za ispitivanje: torpedo se ispaljivao u kanal i pratio njegov put. Betonska konstrukcija na obali danas je zaštićena kao spomenik tehnike i posljednja te vrste sačuvana u svijetu. Vidi se s obalne ceste.

Kaštel Grobnik stoji na stjenovitom brijegu iznad Grobničkog polja, petnaest kilometara sjeveroistočno od Rijeke, i bio je jedno od uporišta knezova Frankopana koji su od 13. stoljeća držali Vinodol i zaleđe. Položaj je odabran zbog nadzora nad putem iz unutrašnjosti prema moru, jer je tuda prolazila roba prema riječkoj luci. Uz kaštel se veže predaja o velikoj bitki na Grobničkom polju 1242., u kojoj su, prema legendi, zaustavljene tatarske postrojbe; ta je priča stoljećima dio narodne predaje ovoga kraja. Danas su sačuvani zidovi, kula i unutarnje dvorište koje se koristi za priredbe. Do kaštela vodi cesta iz Čavala.

Turska kuća je staro kameno zdanje na obali u Kostreni, istočno od Rijeke, u nizu kuća koje su gradile pomorske obitelji ovoga kraja. Kostrena je od 18. stoljeća davala kapetane i mornare koji su plovili na jedrenjacima po Sredozemlju i preko oceana, a novac zarađen na moru ulagao se u kuće uz obalu: otuda njihova veličina, kamene terase, kapci i vrtovi s palmama, neuobičajeni za obična ribarska sela. Nazivi pojedinih kuća prenosili su se usmeno i vežu se uz priče o putovanjima i vlasnicima. Zgrada se vidi s obalne šetnice koja povezuje kostrenske uvale; unutrašnjost nije otvorena za posjet.

Rimska kuća stoji nekoliko koraka od Turske kuće, na istom potezu kostrenske obale, i pripada istom nizu starih kamenih zdanja podignutih u vrijeme kad je ovaj kraj živio od jedrenjaka. Kuće su građene po sličnom obrascu: prizemlje od velikih klesanaca s natkrivenim prolazom prema moru, kat sa stanom obitelji i vanjsko stubište uz pročelje. U prizemljima su se držali alat, mreže i roba, jer je more bilo i put i skladište. Danas su neke od tih kuća obnovljene, a neke stoje prazne i pokazuju kako se gradilo prije parobroda. Do njih vodi obalna staza koja povezuje Žurkovo s ostalim kostrenskim uvalama.

Svetište Majke Božje Trsatske najstarije je marijansko hodočasničko mjesto na sjevernom Jadranu. Predaja kaže da je od 1291. do 1294. na ovom mjestu stajala Nazaretska kućica, koja je potom prenesena u Loreto, a kad su Trsaćani ostali bez nje, papa Urban V. poslao im je 1367. sliku Majke Božje, koja se i danas štuje na glavnom oltaru. Franjevci su ovdje od 1453. i vode samostan uz crkvu. U kapeli zavjeta izloženi su stotine zavjetnih darova pomoraca, slike brodova u oluji i modeli jedrenjaka, jer su moreplovci stoljećima dolazili zahvaliti za spašeni život. Do svetišta vode Trsatske stube ili autobus iz centra.

Brod Galeb sagrađen je 1938. u Genovi kao teretni brod za prijevoz banana, a u ratu je preuređen u minopolagač i potopljen kod Rijeke. Nakon vađenja i obnove postao je 1952. reprezentativni brod jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, koji je na njemu putovao u Indiju, Egipat i Veliku Britaniju i primao državnike; brod je bio pokretna rezidencija i mjesto pregovora u vrijeme nesvrstanosti. Nakon desetljeća propadanja u riječkoj luci grad ga je obnovio i uredio kao muzejski brod: obilaze se salon, kabine, kuhinja i strojarnica, uz postav o povijesti broda i tom razdoblju. Vezan je uz obalu u centru; obilazak traje sat vremena.

Nacionalni park Risnjak proglašen je 1953. i obuhvaća oko šezdeset četvornih kilometara planinskog masiva sjeverno od Rijeke, s najvišim vrhom Velikim Risnjakom od tisuću petsto dvadeset osam metara. Ime dolazi od risa, krupne mačke koja ovdje živi uz vuka i medvjeda. Park leži na granici primorske i kontinentalne klime, pa se na maloj udaljenosti izmjenjuju bukove i jelove šume, planinske livade i goli krš, a posebnost je izvor Kupe, koji izbija iz jezerca duboke zelene boje. Kroz park vodi poučna staza Leska, dugačka četiri i pol kilometra i prohodna za sve. Od Rijeke se vozi sat vremena.

Peek&Poke je privatni muzej računala u središtu Rijeke, otvoren 2007. iz zbirke koju je skupina entuzijasta godinama skupljala. Postav prikazuje razvoj osobnih računala od sedamdesetih godina do prijelaza stoljeća: kućna računala kakva su se u ovom dijelu Europe kupovala u Trstu i preko granice, prve konzole, disketni pogoni, matrični pisači i telefoni s brojčanikom. Ime dolazi od dviju naredbi programskog jezika BASIC kojima se čitalo i pisalo izravno u memoriju. Većina uređaja radi i posjetitelji ih smiju uključiti i igrati stare igre. Muzej je malen, obilazak traje četrdesetak minuta, a najzanimljiviji je onima koji su ta računala imali.

Molo longo je lukobran dug oko kilometar i sedamsto metara koji zatvara riječku luku sa strane otvorenog mora. Sagrađen je krajem 19. stoljeća, kad je Rijeka gradila modernu luku za parobrodski promet i trebala je zaštitu od valova i bure. Danas je najduža ravna šetnica u gradu i omiljeno mjesto za trčanje i večernju šetnju, jer se s njega grad vidi u cijelosti, od Kantride do Trsata, a s druge strane Kvarner s otocima. Uz molo su vezani brodovi u prolazu, a na kraju je svjetlo koje označava ulaz. Šetnja do kraja i natrag traje sat vremena; hlada nema, a za bure je izložen vjetru.

Kantrida je zapadni dio Rijeke poznat po stadionu koji leži između mora i okomite stijene nekadašnjeg kamenoloma, na položaju kakav u europskom nogometu nema usporedbe: s jedne strane tribine gleda se na Kvarner, a s druge se diže bijela kamena litica. Kamenolom je stoljećima davao građu za riječke zgrade i lukobran, a kad je iskopan, u nastaloj udolini uređeno je igralište. Uz stadion je i gradsko kupalište s bazenima i betonskim plažama na kojima se okuplja zapadni dio grada. Posljednjih godina na istom mjestu gradi se novi stadion. Do Kantride vozi gradski autobus s Korza, vožnja traje petnaestak minuta.

Trsatske stube povezuju obalu s Trsatom i imaju petsto šezdeset i jednu stepenicu koje se penju sto trideset metara uz padinu kanjona Rječine. Gradnju je 1531. započeo Petar Kružić, kapetan Klisa koji je godinama branio tvrđavu od osmanske vojske, a dao je sagraditi put kako bi hodočasnici do svetišta Majke Božje Trsatske mogli sigurno doći; po njemu stube nose ime. Uz stubište su niz kapelica s prizorima iz Marijina života, a donji dio zatvara barokni portal iz 1531. Uspon traje dvadesetak minuta i strm je, ali su stube široke i u sjeni drveća; mnogi hodočasnici i danas se penju pješice.

Tower Center Rijeka trgovački je centar na istočnom ulazu u grad, u predjelu Pećine, prepoznatljiv po visokoj poslovnoj kuli koja se vidi s većeg dijela riječkog zaljeva i jedan je od najviših objekata u ovom dijelu obale. Pod istim su krovom hipermarket, trgovine odjećom, obućom i tehnikom, restorani i kino, a u kuli su uredi. Za posjetitelje grada ovo je najbrži način da se u jednom dolasku nabavi sve što treba, jer u staroj jezgri prevladavaju male trgovine i ugostiteljski lokali. Parkiralište je natkriveno i besplatno, radno vrijeme do kasno navečer, a do centra vozi gradski autobus s Korza.

Trgovine na Korzu smještene su u prizemljima zgrada iz 19. i početka 20. stoljeća, u prostorima koji su i sagrađeni kao dućani, s visokim izlozima i kamenim doprozornicima. Na potezu od Jadranskog trga do Gradskog tornja nižu se odjeća, obuća, knjižare, optike, zlatarne i slastičarnice, a između njih su kavane s terasama koje ljeti zauzimaju sredinu ulice. Korzo je pješački pa je razgledavanje mirno, a izlozi se najbolje gledaju predvečer, kad se pale svjetla i kad grad izlazi u šetnju. Radno vrijeme je uglavnom do osam navečer, dok kavane rade dulje. Nedjeljom je dio trgovina zatvoren, a kavane su otvorene.