Šibenik. Što vidjeti, karta i skrivena mjesta

Tvrđava svetog Ivana podignuta je 1646., istodobno s Baronom, na brdu sto petnaest metara iznad grada, kad se Šibenik pripremao za osmansku opsadu. Sagrađena je u obliku nepravilne zvijezde, s niskim zidinama i zemljanim nasipima koji su upijali topovsku vatru, jer visoke srednjovjekovne kule protiv topova više nisu vrijedile. Zajedno s Baronom i svetim Mihovilom činila je obrambeni trokut koji je 1647. odbio višetjednu opsadu. Kasnije je izgubila vojnu ulogu i propadala, a posljednjih godina je djelomično obnovljena i otvorena za posjetitelje. S nje se vidi najširi pogled na grad, kanal i otoke; uspon iz jezgre traje pola sata.

Katedrala svetog Jakova građena je od 1431. do 1536. i jedina je velika europska crkva sagrađena isključivo od kamena, bez opeke, drva i žbuke: kamene ploče su klesane tako da se međusobno drže utorima, poput slaganja namještaja. Gradnju je od 1441. vodio Juraj Dalmatinac, koji je osmislio i kupolu i kameni svod, a nakon njegove smrti dovršio ju je Nikola Firentinac. Uz apside teče friz od sedamdeset i jedne ljudske glave, portreti stvarnih Šibenčana iz 15. stoljeća, među njima žene, djeca i bradati muškarci s kapama. Krstionica ispod pjevališta jedan je od vrhunaca kamenoklesarstva. Katedrala je 2000. upisana na UNESCO-ov popis; obilazak traje pola sata.

Svjetionik na rtu Jadrija stoji na sjevernoj strani ulaza u kanal svetog Ante i označava prolaz brodovima koji ulaze u šibensku luku. Podignut je u 19. stoljeću, u vrijeme kad je austrijska pomorska uprava opremala istočni Jadran nizom svjetionika, jer je bez svjetla noćni ulazak u tako uzak kanal bio opasan. Kula je niska i bijela, sa svjetlom koje se vidi nekoliko milja daleko, a uz nju stoji kuća nekadašnjeg čuvara; danas radi automatski. Rt je nizak i stjenovit, s kupalištem Jadrija odmah uz njega, pa se svjetionik obilazi u istoj šetnji. Prizor je najzanimljiviji kad kroz kanal prolazi veliki brod.

Zapadno od Šibenika, na povučenom položaju uz more, stoje ostaci renesansnog ljetnikovca obitelji Vrančić, jedne od najuglednijih šibenskih obitelji 16. stoljeća. Iz nje su potekli Antun Vrančić, nadbiskup i diplomat, i njegov nećak Faust Vrančić, izumitelj i leksikograf koji je 1595. objavio rječnik pet europskih jezika, a 1615. knjigu Machinae Novae s nacrtima mostova, mlinova i letjelice s padobranom. Imanje je bilo građeno kao utvrđeno ladanjsko sjedište s kućom, gospodarskim dijelom i zidom prema kopnu. Danas su vidljivi zidovi i dijelovi otvora, dok je unutrašnjost urušena. Do lokaliteta vodi poljski put, a nema oznaka ni uređenog pristupa.

Srima-Prižba je ranokršćanski lokalitet na poluotoku između Vodica i Šibenika, jedan od najbolje istraženih na ovom dijelu obale. Otkriven je sklop dviju crkava sagrađenih jedna uz drugu u 5. i 6. stoljeću, s zajedničkim narteksom, krstionicom i grobnicama; takva dvojna gradnja bila je uobičajena u kasnoj antici, kad su odvojeni prostori služili za obred krštenja i za euharistiju. Pronađeni su i ulomci mozaika, kamenog namještaja i natpisa. Lokalitet je nadsvođen zaštitnom konstrukcijom i uređen za posjet s pločama koje objašnjavaju nalaze. Nalazi se uz cestu u naselju Srima, a obilazak traje dvadesetak minuta.

Turina je srednjovjekovna utvrda na brdu iznad Skradina, podignuta u 13. stoljeću kad su ovim krajem vladali knezovi Šubići Bribirski, najmoćnija hrvatska plemićka obitelj toga doba. Položaj je odabran zbog nadzora nad ušćem Krke i putom prema unutrašnjosti: tko je držao Turinu, držao je i pristup Skradinu, koji je tada bio važna luka i sjedište biskupije. Utvrda je kasnije prešla u mletačke ruke, a u osmanskim ratovima izgubila je vojnu vrijednost i napuštena je. Danas su vidljivi obrambeni zidovi, ostaci kule i cisterne. Do vrha vodi strma staza iz Skradina, uspon od dvadesetak minuta, a pogled obuhvaća Prokljansko jezero.

Skradinski buk najveći je slap na Krki i najposjećenije mjesto nacionalnog parka: rijeka se ovdje preko sedamnaest sedrenih stepenica spušta gotovo pedeset metara, na dužini od osamsto metara, i pritom se dijeli u desetke tokova koji padaju preko obraslih barijera. Sedra nastaje taloženjem vapnenca uz mahovine i alge i raste svega nekoliko milimetara godišnje, zbog čega je hodanje izvan staza zabranjeno. Uz slap stoje obnovljeni mlinovi, stupe za sukno i kovačnica, koji pokazuju kako se snaga vode koristila stoljećima. U blizini je i hidroelektrana Jaruga iz 1895., jedna od najstarijih na svijetu. Obilazak drvenim stazama traje sat i pol.

Roški slap nalazi se u srednjem dijelu toka Krke, između Visovačkog jezera i kanjona, i pada preko dvadeset dva metra na dužini od gotovo šesto metara. Gornji dio čini niz malih kaskada koje mještani zovu ogrlice, jer se u nizu spuštaju kao karike; ispod njih rijeka pada glavnim slapom u široko jezero. Uz obalu stoje stari mlinovi u kojima se do sredine 20. stoljeća mljelo žito za cijelo zaleđe, a neki od njih rade i danas kao prikaz. U blizini se u strmoj stijeni otvara Roška špilja, dostupna stubama. Do slapa vodi cesta iz Skradina i Drniša, a park nudi i brodski dolazak s Visovca.

Kanal svetog Ante jedini je morski prolaz kojim se ulazi u šibensku luku: dug je oko dva i pol kilometra, širok između dvjesto i tristo metara, a dubok gotovo četrdeset, pa njime prolaze i najveći brodovi. Nastao je potapanjem kanjona rijeke Krke kad se nakon ledenog doba razina mora podigla, i zato ima strme kamene stijene s obje strane. Zbog te prirodne uskosti Šibenik je stoljećima bio lako branjiv, a na ulazu je 1540. podignuta tvrđava svetog Nikole. Uz sjevernu obalu vodi uređena poučna staza duga četiri i pol kilometra, s vidikovcima, ostacima austrougarskih vojnih objekata i pogledom na brodove koji ulaze u luku.

Nacionalni park Krka proglašen je 1985. i obuhvaća oko sto deset četvornih kilometara toka rijeke Krke od Knina do Skradina. Krka teče kroz kanjon dubok do dvjesto metara i na sedam mjesta pada preko sedrenih barijera, živih naslaga koje nastaju taloženjem vapnenca uz pomoć mahovina i algi i koje rastu nekoliko milimetara godišnje. Najveći slap je Skradinski buk sa sedamnaest kaskada i ukupnim padom od gotovo pedeset metara. U parku su i otok Visovac s franjevačkim samostanom, manastir Krka i ostaci prve hidroelektrane na Krki iz 1895. Ulazi su u Skradinu, Lozovcu i Roškom slapu; za obilazak treba pola dana.

Vidikovac iznad plaže Banj mala je terasa na sjevernoj obali zaljeva s koje se vidi cijela stara jezgra Šibenika u jednom pogledu: katedrala u sredini, tvrđava svetog Mihovila iznad krovova, tvrđava Barone desno na brdu i redovi kamenih kuća koji se spuštaju prema luci. Zbog toga je ovo mjesto s kojeg su nastale gotovo sve poznate fotografije grada. Grad je okrenut jugozapadu, pa svjetlo najbolje pada kasno poslijepodne i u prvim minutama nakon zalaska, kad se upale svjetla na tvrđavama. Do vidikovca vodi šetnica uz obalu, dvadesetak minuta hoda od centra; klupe i sjena su uz rub.

Prvić je mali otok sjeverozapadno od Šibenika s dva naselja, Prvić Lukom i Šepurinama, koja povezuje pješačka staza duga kilometar i pol; automobila nema ni ovdje. U Prvić Luci je pokopan Faust Vrančić, izumitelj i pisac rođen 1551. u Šibeniku, koji je u knjizi Machinae Novae iz 1615. objavio nacrte mostova, mlinova i letjelice s padobranom nazvane Homo volans, prvog poznatog prikaza takve naprave. U mjestu djeluje memorijalni centar s modelima njegovih izuma koje posjetitelji mogu pokretati. Šepurine su ribarsko naselje s dugom rivom i šljunčanom plažom. Brodske linije iz Šibenika i Vodica voze nekoliko puta dnevno.