Opatija. Što vidjeti, karta i skrivena mjesta

Hotel Kvarner otvoren je 1884. i bio je prvi hotel na istočnoj obali Jadrana. Sagradilo ga je Društvo južnih željeznica, koje je iz Beča vodilo prugu do Rijeke i shvatilo da se putnicima može ponuditi i odredište, ne samo prijevoz; time je Opatija u jednom desetljeću iz ribarskog naselja postala zimovalište srednjoeuropskog društva. Zgrada je klasicistička, s dugim pročeljem prema moru i terasama, a u njoj je Kristalna dvorana s lusterima i parketom, koja i danas služi za balove i koncerte. U hotelu su od početka postojale kupelji s ugrijanom morskom vodom, dio tadašnje terapije. Hotel je i dalje u radu, a vrt i terasa prema moru dostupni su gostima kavane, pa se prostor može vidjeti i bez noćenja.

Djevojka s galebom stoji na stijeni uz Lungomare i danas je najprepoznatljiviji motiv Opatije, iako nije prvi kip koji je na tom mjestu stajao. Prethodila joj je Madona del Mare, postavljena 1891. u spomen na grofa Arthura Kesselstadta koji se te godine utopio u oluji pred obalom; kad je kip stradao od valova, prenesen je u okoliš crkve svetog Jakova, a na stijenu je 1956. postavljena brončana djevojka kipara Zvonka Cara. Figura je okrenuta prema pučini, s ispruženom rukom na kojoj stoji galeb, i mijenja izgled ovisno o svjetlu i moru; po nevremenu val je zapljuskuje do koljena. Fotografira se s cijele Lungomare, a najbolji je trenutak rano ujutro, prije nego što se skupe grupe.

Gradska kula u Lovranu četverokutna je kamena građevina iz 14. stoljeća i najstarija je sačuvana zgrada u naselju. Podignuta je kao dio obrambenog prstena koji je štitio jezgru na uzvišenju uz more, a pod njom je prolaz kroz koji se ulazilo u grad; vrata su se noću zatvarala, a straža je s vrha nadzirala obalu prema Kvarnerskom zaljevu, odakle su dolazili gusari i, kasnije, uskoci. Kad je opasnost prestala, kula je dobila mirniju ulogu: u nju je smješten sat, a prolaz je ostao glavni ulaz u staru jezgru, kakav je i danas. Zidovi su debeli gotovo dva metra, a kamen je vađen u okolici. Kula se vidi izvana u svako doba; kroz prolaz se ulazi u uske ulice Lovrana i do crkve svetog Jurja.

Hrvatski muzej turizma jedini je muzej u zemlji posvećen tome kako je nastao i rastao turizam na istočnom Jadranu. Osnovan je 2007. i smješten u vili Angiolini i susjednoj Švicarskoj kući, dvjema zgradama koje su same dio te priče. Postav prikazuje razdoblje od sredine 19. stoljeća do danas: prve goste iz Beča i Budimpešte, propisane terapije morem i zrakom, red vožnje parobroda i vlakova kojima se dolazilo, hotelske knjige gostiju, plakate, razglednice, kupaće kostime i prtljagu. Vidi se i kako se mijenjalo ono što se prodavalo: od lječilišta preko ljetovanja do masovnog turizma. Muzej je malen, obilazak traje sat vremena, a ulaznica je jeftina i uključuje obje zgrade te šetnju parkom.

Američki vrtovi manji su parkovni sklop u južnom dijelu Opatije, uređen u razdoblju kad se cijelo naselje gradilo kao lječilište i kad se svaka nova vila okruživala nasadom. Naziv je ostao po biljkama koje su ovamo donesene s američkog kontinenta i zasađene uz domaće mediteransko raslinje: uz čemprese, lovor i lovorvišnju rastu magnolije, agave i drveće koje u ovom podneblju nije izvorno, ali podnosi blagu zimu bez štete. Upravo je ta mješavina obilježje opatijskih parkova, jer se u 19. stoljeću vjerovalo da zimzeleno bilje pročišćava zrak i pomaže dišnim bolesnicima. Vrt je malen i tih, s klupama i stazama u hladu, a do njega se dolazi s Lungomare u nekoliko minuta. Otvoren je danju i besplatan.

Lovran je najstarije naselje na ovoj obali, spominje se već u ranom srednjem vijeku, a ime nosi po lovoru koji ovdje raste u izobilju. Stara je jezgra malena i zbijena na malom uzvišenju uz more, s uskim ulicama, kamenim kućama i Gradskom kulom iz 14. stoljeća koja je nekad bila dio obrambenog prstena. U središtu stoji župna crkva svetog Jurja s gotičkim freskama iz 15. stoljeća, među najvrjednijima na Kvarneru. Za razliku od Opatije, koja je nastala kao lječilište u 19. stoljeću, Lovran je pravi stari grad koji je turizam samo zatekao. U listopadu se ovdje održava Marunada, svečanost posvećena maronu, krupnom domaćem kestenu koji raste na obroncima Učke. Do Lovrana vodi Lungomare, sat i pol hoda iz Opatije.

Kameni vidikovac na Vojaku, najvišem vrhu Učke na tisuću četiristo jednom metru, podignut je početkom 20. stoljeća, u vrijeme kad su se po alpskim i predalpskim vrhovima gradile takve kule za planinare i izletnike. Građen je od lokalnog kamena, kružnog je tlocrta i nizak, jer je vrh ionako iznad svega u okolici; unutarnjim se stubištem izlazi na terasu s koje pogled ide na Kvarnerski zaljev s otocima, cijelu Istru, a po iznimno vedrom vremenu do Alpa i preko mora do Italije. U kuli je ljeti mali ugostiteljski prostor. Do vrha se dolazi stazom s prijevoja Poklon, oko sat i pol hoda, ili dužim planinarskim putovima iz Lovrana i Opatije. Bura ovdje puše i ljeti, pa je vjetrovka obavezna.

Lungomare, službeno Šetalište Franje Josipa I., proteže se deset kilometara uz obalu od Voloskog na sjeveru do Lovrana na jugu i najdulja je uređena obalna šetnica u Hrvatskoj. Gradila se u etapama između 1885. i 1911., u vrijeme kad je Opatija bila zimovalište bečkog i budimpeštanskog društva, a liječnici su propisivali šetnju uz more kao dio terapije; staza je zato blago nagnuta, široka i vodi cijelim putem tik uz vodu. Uz nju se nižu vile, kupališta, borovi i stijene s kojih se skače u more, a s nekoliko mjesta vidi se Cres i Krk. Cijeli se put prehoda za tri do četiri sata u jednom smjeru; ako želite kraću dionicu, uzmite Opatija do Voloskog, pola sata, ili do Ičića, oko sat vremena.

Učka je planinski greben koji se diže neposredno iza Opatije i odvaja Kvarner od Istre; najviši mu je vrh Vojak, tisuću četiristo jedan metar, a na njemu stoji kameni vidikovac podignut početkom 20. stoljeća. Pogled s vrha obuhvaća Kvarnerski zaljev s otocima Cresom, Krkom i Rabom, cijelu Istru, a po vrlo vedrim danima i vrhove Alpa na sjeverozapadu te talijansku obalu preko mora. Od 1999. područje je zaštićeno kao Park prirode Učka. Do Vojaka se dolazi cestom preko prijevoja Poklon i posljednjih pola sata pješice, ili planinarskim stazama iz Opatije i Lovrana, uspon od tri do četiri sata. Vrh je izložen buri koja i ljeti puše hladno, pa ponesite vjetrovku bez obzira na temperaturu dolje.

Mošćenička Draga leži na kraju duboke uvale petnaest kilometara južno od Opatije i ima ono što ovoj obali uglavnom nedostaje: dugu šljunčanu plažu s postupnim ulazom, a ne betonske platoe. Plaža Sipar proteže se uz cijelu uvalu, sa sitnim bijelim šljunkom i bistrim morem, a okolo su borove šume koje daju hlad. Mjesto je nastalo kao lučica sela Mošćenice, koje stoji na brdu stotinjak metara više i staro je nekoliko stoljeća; do njega vodi dugačko kameno stubište kojim se penje pola sata, a gore su uske ulice, obrambeni zid i stari toš, uljara na ručni pogon. Draga ima nekoliko hotela, restorana i kamp. Iz Opatije se dolazi autobusom za pola sata ili obalnom cestom automobilom.

Šumska šetnica Carmen Sylva vodi obronkom iznad Opatije, na stotinjak metara nadmorske visine, i proteže se oko četiri kilometra od središta prema Voloskom. Uređena je krajem 19. stoljeća kao dio lječilišnog programa: uz obalnu šetnicu za blage dane trebala je i staza u hladu, među borovima i lovorom, za sate kad je na moru prevruće. Ime nosi po Carmen Sylvi, književnom pseudonimu rumunjske kraljice Elizabete, koja je boravila u Opatiji i ovdje pisala. Staza je gotovo ravna, široka i pod krošnjama cijelom dužinom, s klupama i s nekoliko mjesta na kojima se otvara pogled na zaljev i otoke. Hoda se sat vremena u jednom smjeru, a najbolja je ljeti popodne ili nakon kiše, kad šuma miriše.

Ljetna pozornica podignuta je krajem pedesetih godina 20. stoljeća uz obalu, u parku između hotela i mora, i jedno je od najvećih otvorenih gledališta na Jadranu s oko dvije tisuće mjesta. Posebnost joj je pokretni krov koji se zatvara kad zaprijeti kiša, pa se predstava rijetko otkazuje; ta je izvedba u vrijeme gradnje bila tehnički zahtjevna i zbog nje je pozornica ostala u uporabi sedam desetljeća. Ovdje se od 1958. održavao festival zabavne glazbe koji je oblikovao jugoslavensku estradu, a danas se ljeti nižu koncerti, kazališne predstave i festivali. Ulaznice se kupuju unaprijed, a za koncerte popularnih izvođača rasprodaju se rano. Gledalište je otvoreno prema moru, pa i sama pozornica ima pozadinu kakvu dvorane nemaju.

Gradska tržnica Opatije radi u natkrivenoj hali nedaleko od središta i mjesto je na kojem se kupuje ono što se u restoranima poslužuje. Na tezgama je povrće i voće s okolnih obronaka Učke i iz istarskog zaleđa, sir, jaja, med, maslinovo ulje i domaći pršut, a sezonski i kesten iz lovranskih šuma, koji je ovdje krupniji nego drugdje i zove se marun. Cijene su niže nego u trgovinama u središtu, a roba je uglavnom s obiteljskih gospodarstava. Tržnica radi ujutro i prijepodne, a najbolji je izbor prije devet; nedjeljom radi kraće. Za goste u apartmanima ovo je najkorisnija adresa u gradu, a i onima koji ne kuhaju vrijedi svratiti zbog sira, ulja i suhomesnatog za ponijeti kući.

Ribarnica u Opatiji radi uz gradsku tržnicu i otvara se rano, a zatvara kad se proda ono što je te noći ulovljeno u Kvarnerskom zaljevu. Na ledu se izmjenjuju srdela i inćun, koji su ovdje najbrojniji, te lubin, orada, oslić, škarpina i lignje, a povremeno i škampi iz dubljeg dijela zaljeva, po kojima je Kvarner poznat. Kvarnerski škamp cijenjen je zbog čvrstog mesa i slađeg okusa, što se pripisuje hladnijoj vodi i muljevitom dnu na kojem raste. Cijene ovise o ulovu; ponedjeljkom je izbor manji. Prodavači ribu očiste na zahtjev, a za pripremu je dovoljno malo ulja, soli i roštilj. Ribarnica radi ujutro, a najbolji je izbor odmah po otvaranju, prije nego što restorani pokupe najveće komade.