Opatija: veliki vodič kroz Lungomare, vile, plaže, Učku i rivijeru

Opatija nosi ime po opatiji: benediktinski samostan uz crkvu svetog Jakova dao je naselju ime davno prije nego što je itko ovamo dolazio zbog mora. Crkva je prvi put sagrađena oko 1420. i barokno obnovljena, a i danas stoji malo uvučena od obale, s Pietom Ivana Rendića unutra. Sve ostalo u gradu mlađe je i ima jedno ishodište.

Vila Angiolina, 1844.: odakle ljetovalište počinje

Trgovac Iginio Scarpa sagradio je ovdje 1844. klasicističku vilu i nazvao je po pokojnoj supruzi. Ta je jedna kuća okidač: došli su gosti, zatim hoteli, pa željeznica, i u nekoliko je desetljeća ribarsko naselje postalo zimsko ljetovalište habsburškog dvora. U perivoju oko vile i danas rastu kamelije, magnolije i palme donesene iz cijelog carstva, a unutra je Hrvatski muzej turizma, najkorisnijih pola sata u gradu jer objašnjava kroz što upravo hodate. Hotel Kvarner stoji u središtu nad morem i pripada istoj priči: otvoren u prvim desetljećima ljetovališta, vrijedi pogleda sa šetnice ispod, i bez ulaska.

Lungomare, od Voloskog do Lovrana

Šetnica Franje Josipa vodi uz samo more i povezuje ribarsko Volosko s Opatijom i Lovranom. Uređena je prije više od stoljeća za careve i njihove goste, a i danas radi ono presudno: more ostaje cijelim putem s jedne strane, vile i borovi s druge, i nijedna cesta ne presijeca. Sjeverni dio vodi u Volosko, gdje iza zavoja izrone krovovi stare luke i počinju konobe. Južni prolazi Ičićima i Ikom i završava u Lovranu, čija je jezgra zbijeni splet kamenih uličica iznad luke. Prođete li je u zlatnom satu, cijela rivijera poprimi boju jantara. Uz put su u kamen ugrađene brončane zvijezde hrvatske staze slavnih, od Nikole Tesle i Ruđera Boškovića do Dražena Petrovića i Olivera Dragojevića.

Djevojka s galebom i plaže

Na kamenoj obali stoji brončana figura koja je od 1956. zaštitni znak grada: vitka djevojka koja galeba podiže prema nebu, rad kipara Zvonka Cara. Iza nje se otvara Kvarnerski zaljev, a u zalasku bronca zasja prema moru. Ovdje se kupa s betonskih terasa, ne s pijeska. Slatina je glavna plaža, odmah uz šetnicu i puna od kasnog jutra, mješavina kupača, kafića i općeg žamora. Volosko je mirnije, ondje gdje stara luka prelazi u otvoreno more, a Črnikovica iza njega još manja, jedva više od stijene, mora i nešto hlada. Južnije su Ičići kraj marine, a Medveja i Mošćenička Draga iza Lovrana prave izletničke plaže: onamo se ide na poslijepodne, ne na brzo kupanje.

Učka: 1401 metar iznad šetnice

Iza grada teren brzo raste. Vojak, s 1401 metrom najviši vrh Učke, nosi okruglu kamenu kulu, a s nje pogled prelazi preko kvarnerskih otoka i Istre; po vedrom danu dopire do Alpa i Venecije. Put gore vodi kroz bukovu šumu, a posjetiteljski centar Poklon na prijevoju prirodno je polazište, s parkiralištem i pločama za snalaženje. Ponesite vodu i čvrstu obuću, i još jedan sloj: vrh je vjetrovit i hladan i u kolovozu, a toplo jutro na obali gore ne znači mnogo. Kraća je šumska šetnica Carmen Sylva, koja iz samog grada blago ulazi u šumu, a brdsko selo Veprinac stoji u zaleđu na visini i njegove se kamene uličice tu i tamo otvaraju prema zaljevu. Sisol na istom grebenu tiši je vrh: nakon bure Cres i Krk leže dolje poput karte.

Volosko: gdje Lungomare počinje

Volosko je sjeverni kraj promenade i jedino mjesto na rivijeri starije od turizma: ribarsko selo s mandračem, malom zatvorenom lukom u koju su se barke uvlačile pred burom, uskim ulicama koje se penju od mora i kućama koje se naslanjaju jedna na drugu. Ovdje je rođen Andrija Mohorovičić, seizmolog po kojem je nazvana granica između Zemljine kore i plašta, i ovdje je gustoća dobrih restorana najveća na Kvarneru: konobe oko mandrača kuhaju ribu kupljenu tog jutra, a dva-tri restorana nose Michelinove preporuke. Dođite pješice iz Opatije, dvadeset minuta Lungomareom uz Tomaševac i Črnikovicu, i rezervirajte za večeru; ljeti bez rezervacije nema stola uz vodu. Natrag vozi autobus 32.

Južni Lungomare: Ičići, Ika, Lovran

Od Slatine prema jugu promenada prolazi uz marinu Admiral, Američke vrtove i hotele Ičića, gdje je ACI marina i najduža plaža rivijere, pa uz Iku, ribarsko mjesto s lučicom i jednom od najboljih konoba na Kvarneru, do Lovrana. Cijeli južni dio je sat i pol hoda, ravno, uz more, s mjestima za kupanje svakih nekoliko stotina metara. Lovran je cilj: srednjovjekovna jezgra s gradskim vratima, crkva sv. Jurja iz četrnaestog stoljeća s freskama i trg na kojem se zimi prodaju maruni, kesteni po kojima je Marunada dobila ime. Ispod jezgre je luka, iza nje vile iz istog doba kao u Opatiji, samo manje i mirnije. Tko ne želi natrag pješice, autobus 32 vozi svakih dvadeset minuta.

Plaže, iskreno: gdje se kupati

• Slatina: gradsko kupalište u centru, beton i šljunak, ležaljke, tuševi, kafići, puno od jedanaest. Za brzo kupanje između dvije šetnje.
• Lido i Tomaševac: manji betonski platoi sjeverno od centra, mirniji, s dubokom vodom i ljestvama. Lido ima klub s glazbom navečer.
• Volosko i Črnikovica: stijene i sitni šljunak na sjevernom kraju, domaći plivači ujutro, bez ležaljki.
• Ičići: najduža plaža rivijere, šljunak uz marinu, postupan ulaz, dobra za djecu, parkiralište uz cestu.
• Medveja: prava šljunčana uvala iza Lovrana, pola kilometra plaže, tuševi, kamp, plava zastava. Za cijeli dan, ne za sat vremena.
• Mošćenička Draga: šljunak, ribarska luka, konobe uz plažu i staza uz potok do Mošćenica na brdu. Najdalja i najljepša.

Veprinac, Poklon, Vojak: dan na Učki

Učka je razlog zašto Opatija ima klimu koju ima i najbolji izlet koji se iz grada može napraviti bez auta. Pješice: iz centra Šetalištem Carmen Sylva u šumu, pa markiranom stazom preko Veprinca, kamenog sela na 519 metara s crkvom i pogledom niz cijelu rivijeru, do prijevoja Poklon na 922 metra, gdje je posjetiteljski centar Parka prirode s izložbom i kafićem. Od Poklona do Vojaka, 1401 metar, još je sat hoda kroz bukovu šumu; na vrhu stoji kameni toranj iz 1911. s kojeg se vidi Istra, Kvarner, svi otoci i za bure Alpe. Cijeli uspon iz Opatije traje četiri do pet sati, spust isto; tko ne želi cijelu dionicu, vozi se do Poklona autom ili ljeti autobusom i hoda samo zadnji sat. Ponesite vodu, čvrste cipele i sloj više: na vrhu je i u kolovozu deset stupnjeva manje nego na plaži.

Što se jede

Kvarner je granica između istarske i dalmatinske kuhinje i Opatija uzima najbolje s obje strane. Škampi iz Kvarnera, kuhani na buzaru s vinom i češnjakom, glavno su jelo rivijere i naplaćuju se po težini; jedu se rukama. Iz Istre dolaze tartufi u jesen, fuži s divljači i pršut, iz Gorskog kotara divljač i gljive, iz Lovrana maruni i trešnje u lipnju. Zimi u svakom kafiću ima kroštula i fritula, a Opatija ima i vlastiti slatki brend: čokoladu, oko koje se u studenome vrti cijeli festival. Za ribu idite u Volosko ili Iku, za jeftin ručak na tržnicu u centru, gdje se u prizemlju prodaje riba, a na katu kuha. Kava se pije na terasi hotela Kvarner, polako, jer je to ono što je grad izmislio.

Godina u Opatiji, mjesec po mjesec

1. 03. / 04.Kamelije i početak sezone

   Kamelija je simbol grada i cvate u ožujku po parkovima; hoteli otvaraju, Lungomare je prazan, more još hladno.

2. 06. / 07. / 08.Ljetna pozornica i Kvarner

   Koncerti na Ljetnoj pozornici uz more, Festival Kvarner s klasikom u vilama i crkvama, more od 24 do 27 stupnjeva. Najskuplji mjeseci.

3. 09. / 10.Najbolje vrijeme

   More još toplo, gužve nema, Učka bez vrućine, Marunada u Lovranu tri listopadska vikenda.

4. 11.Festival čokolade

   Tri dana početkom studenoga u Centru Gervais i paviljonu Šporer; cijeli mjesec kakao meniji po hotelima. Naš vodič ima datume.

5. 12. / 01.Advent i Nova godina

   Park Angiolina i vile osvijetljeni, kućice uz Slatinu, klizalište s pogledom na Kvarner, doček na šetalištu. Blago, ali kišno; kabanica.

Praktično: doći, parkirati, kretati se

Autom: iz Zagreba autocestom A6 do Rijeke pa obilaznicom, dva sata; iz Trsta preko Učke, sat i pol; iz Pule kroz tunel Učka, sat i četvrt. U gradu je parkiranje problem broj jedan: ulice u centru su zone naplate s ograničenjem od dva sata i ljeti pune do deset ujutro, pa je garaža Slatina uz glavno kupalište jedini pouzdani izbor, ili garaža hotela. Bez auta je lakše: gradski autobus 32 vozi cijelu rivijeru od Voloskog do Mošćeničke Drage svakih dvadeset minuta, linije 32 i 34 povezuju Opatiju s Rijekom, a ljeti brodovi iz luke voze na Cres i oko zaljeva. Zračna luka Rijeka je na Krku, četrdeset minuta, sa sezonskim letovima; Zagreb, Trst i Pula imaju cjelogodišnje. Vlak staje u Rijeci i u Matuljima, iznad grada.

Smještaj: hoteli iz doba Monarhije uz Lungomare, Kvarner, Imperial i Milenij, za one koji žele spavati u priči; apartmani na obroncima iznad ceste za tišinu i pogled; Ičići i Lovran za obitelji i za parkiranje bez muke. Rezervirajte do ožujka za srpanj i kolovoz. Sve na ovoj stranici, s kartom i radnim vremenom, stoji na stranici grada Opatije.