Poreč. Što vidjeti, karta i skrivena mjesta

Eufrazijeva bazilika podignuta je sredinom 6. stoljeća, u vrijeme biskupa Eufrazija, na mjestu starijih kršćanskih građevina, a od 1997. je na popisu svjetske baštine UNESCO-a kao najcjelovitiji sačuvani ranobizantski sakralni sklop na Sredozemlju. U apsidi je mozaik s Bogorodicom i Djetetom na prijestolju, a lijevo od nje prikazan je sam Eufrazije kako u rukama drži model crkve, što je najstariji takav prikaz donatora u ovom dijelu Europe. Mozaici su izvedeni staklenom pastom i zlatnim listićima, pa mijenjaju sjaj ovisno o dobu dana. Uz baziliku su atrij, osmerokutna krstionica, biskupska palača s lapidarijem i zvonik na koji se penje uskim stubama. Ulaznica pokriva cijeli sklop; obiđite ga ujutro, kad je svjetlo u apsidi najbolje.

Zavičajni muzej Poreštine osnovan je 1884. i najstariji je muzej u Istri. Smješten je u baroknoj palači Sinčić u staroj jezgri, zgradi iz 18. stoljeća s dvorištem i stubištem koje je i samo dio postava. Zbirka pokriva cijelo područje: antičke natpise i kamene ulomke iz rimskog Parentiuma, srednjovjekovne predmete, crkveno posuđe, oružje, namještaj i portrete porečkih obitelji, te etnografsku građu iz okolnih sela. Uz to se čuva i dokumentacija o istarskom saboru, koji je u drugoj polovici 19. stoljeća zasjedao upravo u Poreču. Postav je uređen kronološki, obilazak traje sat vremena, a ulaznica je jeftina. Muzej radi cijele godine, a u sezoni s produženim radnim vremenom; nalazi se uz Dekumansku ulicu.

Kuća dvaju svetaca stoji u nizu starih zgrada u jezgri Poreča i ime je dobila po dvama kamenim reljefima svetaca ugrađenima u pročelje. Takvi su se prikazi u istarskim gradovima postavljali na kuće iz više razloga: kao zaštita ukućana, kao znak bratovštine kojoj je obitelj pripadala ili kao zavjet nakon preživljene bolesti; kuga je ovim gradovima prolazila u valovima, a sveci zaštitnici bili su dio svakodnevne opreme života. Zgrada je srednjovjekovna, s kasnijim pregradnjama, a karakteristična su joj uska pročelja i visoki prozori kakvi se nižu duž cijele ulice. Kuća je u privatnoj uporabi i razgleda se izvana. Nalazi se nekoliko koraka od Dekumanske ulice, pa je najlakše uklopiti je u šetnju jezgrom.

Vrsar je gradić na brežuljku uz more, petnaest kilometara južno od Poreča, sagrađen u koncentričnim krugovima oko vrha na kojem stoje kaštel i župna crkva. Naselje je stoljećima pripadalo porečkim biskupima, koji su ovdje imali ljetnu rezidenciju u utvrđenom kaštelu; podno njega su uske ulice, kamene kuće i gradska vrata. Na rubu naselja stoji romanička crkva svete Marije od Mora iz 12. stoljeća, jedna od najstarijih u Istri. Vrsar se spominje i u zapisima Giacoma Casanove, koji je ovdje pristajao sredinom 18. stoljeća. Nedaleko je napušteni kamenolom Montraker, danas mjesto kiparske škole, a južno se otvara Limski kanal. Do vrha se penje uskim ulicama desetak minuta; pogled seže do otočja pred obalom.

Tar je selo na uzvišenju nekoliko kilometara od obale, sjeverno od Poreča, i pripada onom nizu istarskih naselja koja su podignuta podalje od mora zbog gusara. Jezgra je mala, s kamenim kućama uz jednu glavnu ulicu, župnom crkvom i trgom na kojem se ljeti održavaju priredbe. Kraj je poznat po maslinama: na crvenoj zemlji oko Tara rastu stabla stara i po nekoliko stoljeća, a ulje iz ovog dijela Istre redovito ulazi u međunarodne vodiče kao jedno od najboljih na svijetu. U selu i okolici radi nekoliko obiteljskih uljara koje primaju posjetitelje na kušanje, uz najavu. Do obale i Lanterne je pet kilometara, a do Poreča deset; kroz Tar prolazi i biciklistička ruta prema Novigradu.

Dekumanska ulica glavna je uzdužna os stare jezgre Poreča i vodi ravno kroz poluotok od istoka prema zapadu, od Peterokutne kule do Marafora. Rimljani su Parentium osnovali kao koloniju u 1. stoljeću prije Krista i grad su podigli po pravilnom rasteru: decumanus je bio glavna ulica u smjeru istok-zapad, a cardo maximus okomita os prema sjeveru; obje su postojale i sve su ostale ulice bile paralelne s njima. Ono što Poreč čini neobičnim jest to što se taj raster nikad nije izgubio: današnji ulični plan stare jezgre gotovo je isti kao prije dvije tisuće godina. Uz Dekumanus stoje romaničke i gotičke kuće, dućani i kavane. Ulica je popločana kamenom, pješačka je i prehoda se za deset minuta.

Zvjezdarnica u Višnjanu osnovana je 1976. u istarskom zaleđu, na brežuljku iznad sela, i devedesetih je godina 20. stoljeća postala jedna od najproduktivnijih malih zvjezdarnica na svijetu: s nje je otkriveno više od tisuću asteroida, što je za opremu i sredstva kojima je raspolagala bio izniman rezultat. Kad je rasvjeta okolnih naselja postala presvijetla za precizna mjerenja, promatranja su preseljena na tamniju lokaciju u blizini. Zvjezdarnica se danas bavi obrazovanjem: kroz njezine ljetne škole prošle su stotine srednjoškolaca iz cijele Europe, a dio ih je nastavio karijeru u znanosti. Za posjetitelje se organiziraju večernja promatranja i predavanja, uz najavu. Do Višnjana se iz Poreča vozi dvadesetak minuta.

Novigrad leži na malom poluotoku dvadesetak kilometara sjeverno od Poreča i jedan je od onih istarskih gradića koji su cijelu povijest proveli okrenuti moru. Jezgra je opasana ostacima srednjovjekovnih zidina s kulama, a u njoj se nalaze župna crkva svetog Pelagija s romaničkom kriptom iz 11. stoljeća, jednom od najstarijih na ovoj obali, te lapidarij s rimskim i ranosrednjovjekovnim kamenim ulomcima izloženima u modernom paviljonu. Novigrad je poznat i po ribljoj kuhinji, osobito po školjkama i škampima iz sjevernog Jadrana. Uz obalu vodi šetnica oko cijelog poluotoka, a u luci stoje ribarske barke. Vožnja iz Poreča traje dvadesetak minuta; za obilazak s ručkom računajte pola dana.

Saladinka je uvala na obali sjeverno od Poreča, između naselja Materada i Červar, i pripada onom dijelu obale gdje se turistička zona prorjeđuje. Obala je niska i stjenovita, s pojasima krupnijeg šljunka između ravnih ploča, a more je odmah dublje nego u gradskim kupalištima i vrlo bistro, jer nema pijeska koji bi ga mutio. Uvala je okrenuta prema zapadu i otvorena, pa se ovdje gleda zalazak sunca ravno u pučinu, a bura koja puše s kopna ne diže val. Sadržaja je malo: poneka klupa, staza kroz borovinu i sjena; hranu, vodu i suncobran ponesite. Do Saladinke se dolazi biciklom ili automobilom za desetak minuta iz Poreča, a obalna staza povezuje uvalu sa susjednim kupalištima.

Otok Sveti Nikola leži nasuprot porečkoj luci, deset minuta plovidbe od rive, i s njega se stara jezgra vidi cijela, s baziličkim zvonikom i kulama. Otok je zelen i cijelim je opsegom obrastao borovom šumom koja daje hlad do samog ruba obale; obala je stjenovita i uređena betonskim platoima s ljestvama, a na nekoliko mjesta ima i šljunčanih uvala. Ime nosi po srednjovjekovnom benediktinskom samostanu koji je ovdje nekad stajao. Na sjevernom kraju otoka stoji svjetionik, a u sredini hotelski kompleks; ostatak je javno dostupan. Brodići voze svakih pola sata u sezoni, a karta je jeftina i vrijedi u oba smjera. Za dan na moru bez automobila ovo je najbolji izbor u Poreču.

Jama Baredine leži u unutrašnjosti, desetak kilometara sjeveroistočno od Poreča, i jedna je od rijetkih istarskih špilja uređenih za posjetitelje. Riječ je o vertikalnoj jami dubokoj oko sto trideset metara, od koje je za obilazak uređeno pet dvorana do dubine od šezdesetak metara; silazi se stubama uz vodiča. Unutra su sige, stalaktiti i zavjese od kalcita, a u jezercu na dnu živi čovječja ribica, slijepi vodozemac koji obitava samo u podzemnim vodama dinarskog krša i može preživjeti godinama bez hrane. Temperatura je stalnih četrnaest stupnjeva, pa uzmite jaknu i obuću s dobrim potplatom. Obilazak traje četrdesetak minuta i vodi se u skupinama. Jama radi od proljeća do jeseni, a u vrhuncu sezone bolje je doći ujutro.

Porečka riva proteže se uz južni rub poluotoka, od luke prema Peterokutnoj kuli, i najprometniji je dio grada: ovdje se šeta, pristaju izletnički brodovi, a u kavanama se sjedi cijeli dan. Uz obalu su zasađene palme, a s druge se strane niže niz zgrada koje pokazuju slojeve porečke povijesti, od srednjovjekovnih kuća do austrijskih zdanja iz 19. stoljeća, kad je grad bio sjedište istarskog sabora. S rive polaze brodići za otok Sveti Nikola, koji je udaljen deset minuta plovidbe, a u sezoni voze svakih pola sata. Šetnja od jednog kraja do drugog traje petnaestak minuta. Najbolji je trenutak predvečer, kad sunce zalazi ravno iza otoka, a kamen jezgre poprimi toplu boju.