Rab. Što vidjeti, karta i skrivena mjesta

Veli zvonik najslavnija je silueta otoka Raba i po mnogima najljepši zvonik Jadrana: 26 metara romaničkog savršenstva iz 12. stoljeća, slobodnostojeći toranj koji raste iz najuže točke staroga grada u četiri kata bifora i trifora, sve prozračniji prema vrhu, dok ga ne zaključe piramida i križ. Graditelji su znali što rade: kat po kat otvora sve je širi i lakši, pa kula djeluje kao da se sama diže prema nebu. Uspon drvenim stubama unutrašnjošću tornja dio je doživljaja, škripa, polumrak i zvona iznad glave, a nagrada je pogled koji nijedna fotografija ne prenosi pošteno: četiri rapska zvonika u nizu, crveni krovovi na uskom jeziku kopna, Kalifront s jedne i Velebit s druge strane. Ljeti se penje u kratkim valovima jer je vrh malen, strpljenje se isplati. Zvonik stoji uz nekadašnju katedralu na najsvečanijem kraju grada, pa uspon prirodno dođe kao kruna šetnje Gornjom ulicom. Ulaznica je simbolična, a termini ovise o sezoni: provjerite ploču uz ulaz.

Rajska plaža u Loparu razlog je zbog kojeg pola Europe zna za Rab: kilometar i pol pravog pijeska u plitkoj uvali, s morem koje stotinama metara ne prelazi koljena, pa je uvala ljeti topla kao kada i sigurna kao dječji bazen. Na Jadranu, gdje je pijesak iznimka a žal pravilo, ovakva plaža je geološki dar: loparski poluotok građen je od pješčenjaka, pa su sve njegove uvale, njih dvadesetak, posute pijeskom. Rajska je najveća i najopremljenija: ležaljke, tuševi, kafići, tobogani na vodi, sportska igrališta i spasilačka služba čine je strojem za obiteljske dane, sa svime na deset koraka. Cijena udobnosti je gužva, srpanjska i kolovoška plaža zna primiti tisuće; tko traži mir, neka krene pješčanim stazama preko rta do susjednih uvala, gdje i u špici ima praznog pijeska. Voda se grije brže nego igdje na otoku i kupanje traje do listopada. S trajektnog pravca Stinica-Mišnjak do Lopara se stiže za dvadesetak minuta vožnje, iz grada Raba za petnaest.

Goli otok najteža je i najvažnija priča koju izlet s Raba može ispričati: kamena pustinja preko Barbatskog kanala, na kojoj je od 1949. radio politički logor za osuđene u sukobu Jugoslavije sa Staljinom, kasnije zatvor, zatvoren tek 1988. Kroz logor su prošle tisuće ljudi, a ono što su gradili stoji i danas: radionice, spavaonice, uprava, elektrana i kino, sada prazne školjke kroz koje šeta bura i poneka ovca. Upravo ta kombinacija, modro kupališno more uz molove i sablasna tišina zgrada, čini posjet iskustvom koje se ne zaboravlja. Iz grada Raba i Lopara ljeti voze izletni brodovi, a manje brodice iz Barbata prelaze kanal za četvrt sata; na otoku turistički vlakić obilazi glavne točke, a hodati se može i na svoju ruku. Ponesite vodu, šešir i čvrste cipele, hlada gotovo nema, ugostiteljstvo je svedeno na jedan sezonski punkt. Obiđite ćelije i radionice polako i pročitajte ploče: ovo nije kulisa nego memorijal, mjesto koje objašnjava pola stoljeća povijesti bolje od udžbenika.