Plitvička jezera. Što vidjeti, karta i skrivena mjesta

Veliki slap najviši je vodopad u Hrvatskoj: potok Plitvica pada sa šezdeset dva metra preko okomite stijene u kanjon u kojem počinje rijeka Korana. Za razliku od ostalih plitvičkih slapova, koji nastaju na sedrenim barijerama između jezera, ovaj slap ne pripada jezerskom nizu nego dolazi sa strane, iz doline Plitvice, i pada u istu udolinu u kojoj se sastaju vode Donjih jezera. Količina vode jako se mijenja: u proljeće i nakon jesenjih kiša slap je snažan i stvara maglicu koja natapa stazu, a ljeti se pretvara u tanke mlazove. Do podnožja vodi drveni most i stubište, a za pogled odozgo služi vidikovac iznad kanjona.

Sastavci su mjesto na kojem se sve vode plitvičkog niza konačno spajaju: iz posljednjeg jezera Novakovića broda voda se prelijeva preko niza kaskada i istodobno se s bočne strane u istu udolinu ruši Veliki slap. Ispod tog sastava počinje rijeka Korana, koja odavde teče prema sjeveru u kanjon usječen u vapnenac. Ime dolazi od sastajanja voda. Preko slapova vodi drveni most s kojeg se vidi cijeli prizor, a nedaleko su stube koje se penju prema ulazu jedan. Nakon kiša ovdje je najviše vodene prašine u cijelom parku, pa oprema i fotoaparat brzo pokisnu.

Prošćansko jezero prvo je i najviše u nizu i drugo po veličini u parku. Napajaju ga Crna i Bijela rijeka, koje se spajaju južno od jezera i donose vodu iz šuma Ličke visoravni; od Prošćanskog kreće cijeli sustav koji se preko šesnaest jezera spušta prema Korani. Jezero je izduženo, okruženo gustom bukovom i jelovom šumom koja se ogleda u vodi, a obala je uglavnom neuređena i tiha, jer glavne rute prolaze dalje nizvodno. Do njega vodi staza od gornjih ulaza, uz nekoliko vidikovaca. Ovdje je najmanje ljudi u cijelom jezerskom dijelu parka.

Galovački buk pada ispod jezera Galovac i jedan je od najviših slapova u gornjem dijelu parka, s padom od dvadesetak metara. Barijera preko koje voda ide široka je i obrasla, pa se tok dijeli u niz mlazova različite jačine koji padaju u kaskadama jedan ispod drugoga; zbog toga slap ne izgleda kao jedan zid vode nego kao stepenište. Drvena staza prolazi ispod slapa i preko plitke vode na dnu, a kod jačeg vodostaja daske su mokre i klizave. Ovo je jedno od najfotografiranijih mjesta u parku i ljeti se ovdje usporava kretanje; najbolje je doći rano ujutro.

Nacionalni park Plitvička jezera proglašen je 1949. i najstariji je hrvatski nacionalni park, a 1979. upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Obuhvaća gotovo tristo četvornih kilometara šume, a jezgru čini niz od šesnaest povezanih jezera koja se stepenasto spuštaju od Prošćanskog do Novakovića broda. Jezera nisu odvojena kamenim pragovima nego sedrenim barijerama, živim naslagama vapnenca koje nastaju taloženjem uz mahovine i alge i rastu u prosjeku oko 13,5 mm godišnje; zato se krajolik mijenja. U parku žive medvjed, vuk i ris. Obilazak traje od dva do osam sati, ovisno o odabranoj ruti.

Stari grad Drežnik ostaci su utvrde na rubu naselja Drežnik Grad, na stjenovitom izdanku iznad doline Korane. Utvrda je nastala u srednjem vijeku kao sjedište vlastele koja je držala ovaj kraj, a kroz stoljeća se dograđivala prema potrebama obrane: prvo kula i zid, kasnije bastioni prilagođeni topništvu, u vrijeme kad je granica prema Osmanskom Carstvu prolazila ovuda. Nakon što je vojna opasnost prestala, zdanje je napušteno i mještani su iz njega odnosili kamen za gradnju kuća. Danas su vidljivi obrambeni zidovi i temelji, a prostor je djelomično uređen sa stazama i pločama s objašnjenjima.

Rastoke su naselje na ušću rijeke Slunjčice u Koranu, dvanaest kilometara sjeverno od Plitvica, i jedan od rijetkih primjera sela izgrađenog na slapovima. Slunjčica se ovdje spušta preko sedrenih pragova u desetke malih vodopada, a kuće su građene izravno na stijenama među njima, tako da voda teče ispod poda. Snaga vode pokretala je mlinove i stupe za sukno, kojih je u vrhuncu bilo više od dvadeset; nekoliko ih je obnovljeno i radi kao prikaz. Naselje se obilazi stazama i mostićima, uz ulaznicu, a obilazak traje sat vremena. Rastoke su na putu prema Plitvicama iz smjera Karlovca.

Drvene staze glavni su način kretanja kroz jezerski dio parka: ukupno ih je oko osamnaest kilometara i vode preko vode, uz rub barijera i kroz plitke dijelove jezera. Grade se od drveta iz okolnih šuma i redovito se obnavljaju jer ih vlaga i sedra brzo troše; sedra se, naime, taloži i na daske, pa se dijelovi staze s vremenom sraste s podlogom. Staze nemaju ograde na većini dionica, što je namjerno, jer bi one zaklonile pogled i ubrzale propadanje. Silazak s njih je zabranjen zbog zaštite sedrenih barijera. Drvo je mokro i sklisko, a u sezoni se ide u jednom smjeru, prema oznakama.

Baraćeve špilje nalaze se kod Nove Kršlje u općini Rakovica, petnaestak kilometara sjeverno od Plitvica, i među prvima su u Hrvatskoj uređene za posjetitelje: staze i rasvjeta postavljene su još krajem 19. stoljeća, kad je zanimanje za krš u Europi bilo na vrhuncu. Sustav čine Gornja i Donja Baraćeva špilja, a posjetiteljima je otvorena Gornja, duga nekoliko stotina metara, s dvoranama, siga i podzemnim jezercima. U njima su pronađeni kosti špiljskog medvjeda i tragovi ljudskog boravka iz prapovijesti. Obilazak s vodičem traje četrdesetak minuta; temperatura je oko deset stupnjeva, pa treba topliju odjeću.

Elektrobrod prevozi posjetitelje preko jezera Kozjak i povezuje pristaništa na sjevernom i južnom kraju, čime spaja rutu kroz Donja jezera s onom kroz Gornja. Brodovi voze na električni pogon jer motori s unutarnjim izgaranjem u parku nisu dopušteni: ulje i ispušni plinovi oštetili bi sedru, koja je osjetljiva na svaku promjenu u vodi. Plovidba traje petnaestak minuta. Pješaci mogu ići i stazom uz zapadnu obalu jezera. Brodovi voze u sezoni u kratkim razmacima, a zimi rjeđe ili nikako. Cijena je uključena u ulaznicu, a u vršnim satima se čeka u redu.

Panoramski vlak je cestovni vlak koji povezuje tri stanice u parku i služi za prijelaz između udaljenih dijelova jezerskog niza, ponajprije od ulaza prema početku staza uz Gornja jezera. Vozila su prilagođena zaštićenom području i voze polako, uz šumski rub i uz otvoren pogled prema dolini. Vožnja između krajnjih stanica traje petnaestak minuta i uključena je u cijenu ulaznice, a prema trenutačnom voznom redu parka polazi svakih 30 minuta. Za posjetitelje koji ne žele hodati cijelu rutu, vlak i elektrobrod čine kombinaciju kojom se vidi većina jezera u pola dana. Zimi vozi rjeđe ili ne vozi, ovisno o snijegu i broju posjetitelja.

Ulaz jedan nalazi se na sjevernom kraju parka, kod naselja Rastovača, i najbliži je Velikom slapu i Donjim jezerima; posjetitelji koji uđu ovdje odmah silaze stubama u kanjon i za nekoliko minuta dolaze do vidikovca. Na ulazu su blagajne, informacije, garderoba i parkiralište, a u sezoni se ulaznice prodaju po vremenskim terminima kako bi se ograničio broj ljudi na stazama. Kupnja unaprijed preko interneta je gotovo obavezna ljeti. Odavde počinju kraće rute koje obuhvaćaju samo donji dio jezera i traju dva do tri sata, kao i duže koje se nastavljaju brodom preko Kozjaka prema gornjem nizu.

Korenica je mjesto desetak kilometara južno od nacionalnog parka i upravno je središte ovog dijela Like. Leži u polju okruženom šumovitim brdima, na visini od gotovo sedamsto metara, pa su zime duge i snježne, a ljeta kratka i svježa. Ovo je najbliže mjesto s punom infrastrukturom: trgovine, ljekarna, banka, benzinska postaja, ambulanta i autobusni kolodvor, što ga čini praktičnim za sve koji odsjedaju u okolnim selima. U Korenici i okolici razvijen je smještaj u kućama za odmor jer su cijene niže nego uz ulaz u park. Do parka se vozi petnaestak minuta glavnom cestom.