Makarska. Što vidjeti, karta i skrivena mjesta

Lukobran zatvara makarsku luku sa zapadne strane i jedna je od najboljih šetnji u gradu koja ne traje dulje od deset minuta: kamena mola koja se pruža stotinjak metara u more, s malim svjetlom na kraju i s pogledom koji se otvara na sve strane, jer se s nje istovremeno vidi cijela riva, Biokovo iza grada i otvoreno more prema Braču. Mola je široka i prohodna, s klupama na nekoliko mjesta, a uz nju su vezani brodovi koji ujutro izlaze na izlete. Za ribolovce je ovo omiljena adresa u sumrak, a za sve druge najbolje mjesto za fotografiju grada: samo odavde stane cijeli polukrug luke s planinom iza u jedan kadar. Navečer se s lukobrana gleda kako se svjetla pale duž rive, a more između mola i obale ostaje mirno kao ogledalo. Dolazi se pješice s rive, a pristup je slobodan u svako doba.

Kip svetog Petra stoji na vrhu istoimenog poluotoka, na mjestu gdje je do potresa 1962. stajala crkva svetog Petra po kojoj poluotok nosi ime: brončana figura svetaca s ključem u ruci, okrenuta prema moru, koju je grad postavio kao spomen na crkvu koja je nestala i kao znak brodovima koji ulaze u luku. Ključ nije slučajan: sveti Petar tradicionalno drži ključeve raja, a u pomorskim gradovima ga se štuje i kao onoga koji otvara i zatvara put. Do kipa se dolazi kružnom stazom oko poluotoka, deset minuta hoda od rive, kroz borovinu i uz kupališta na stijenama. Sam vrh je uređen kao vidikovac, s klupama i pločom koja objašnjava povijest mjesta. Ovdje se okuplja publika za zalazak, jer sunce pada točno u more između poluotoka i Brača; dođite pola sata prije i ostanite do plavog sata.

Konkatedrala svetog Marka glavna je crkva Makarske i najskladnija barokna građevina cijele rivijere: podignuta je sredinom 18. stoljeća od svijetlog brčkog kamena, s pročeljem koje zatvara Kačićev trg i sa zvonikom koji se s mora vidi prije nego išta drugo u gradu. Makarska je stoljećima bila sjedište biskupije, pa crkva ima naslov konkatedrale i unutrašnjost koja je za grad ove veličine neočekivano bogata: mramorni oltari, propovjedaonica i orgulje, uz sliku svetog Marka i nekoliko djela iz mletačkog kruga. Ispred crkve stoji barokna fontana iz 18. stoljeća, a oko nje kavane koje trg drže živim do noći. Ulaz je slobodan, a crkva radi uz mise; obiđite je prijepodne, kad kroz južne prozore ulazi svjetlo koje kamen čini gotovo bijelim. Iza crkve počinje uspon prema Biokovu, pa je ovo prirodna prva postaja svakog razgleda.

Franjevački samostan stoji na istočnom kraju makarske uvale, uz more, i čuva zbirku zbog koje ga posjećuju i oni koje samostani inače ne zanimaju: Malakološki muzej s više tisuća školjaka i puževa iz svih svjetskih mora, koji je od pedesetih godina prošlog stoljeća skupljao fra Jure Radić, redovnik i prirodoslovac. Zbirka je jedna od najvažnijih te vrste u Europi, s primjercima koje su donosili pomorci s dalekih plovidbi, a uz nju samostan drži i knjižnicu, herbarij i geološku zbirku Biokova. Sam samostan potječe iz 16. stoljeća, s klaustrom, crkvom Uznesenja Marijina i vrtom koji se spušta prema moru; u crkvi je i velika mozaična kompozicija suvremenog autora. Ulaznica za muzej je skromna, obilazak traje sat, a prostor je hladan i tih usred najprometnijeg dijela grada. Za kišni ili prevruć sat u Makarskoj, ovo je najbolji izbor.

Kačićev trg srce je Makarske i mjesto na kojem se grad okuplja od jutra do noći: prostrani pravokutnik zatvoren baroknim pročeljima i konkatedralom svetog Marka, s kipom Andrije Kačića Miošića u sredini i s kavanama koje su ovdje stalne kao i kamen. Kačić je bio franjevac i pjesnik iz Brista kraj Makarske, a njegov Razgovor ugodni naroda slovinskoga iz 1756. bio je stoljećima najčitanija hrvatska knjiga: pjesme o junacima i bitkama koje su se pamtile napamet i pjevale uz gusle, i to je razlog zašto mu spomenik stoji na glavnom trgu. Trg je pješački i povezuje sve što je u gradu važno: rivu na jednoj strani, tržnicu na drugoj, uspon prema Biokovu iza crkve. Ljeti je pozornica koncerata i festivala, a zimi adventa. Sjednite pod platanama u kasno popodne: to je najbolji sat na trgu, prije nego se riva napuni.

Svetište Vepric jedno je od najvažnijih marijanskih odredišta Hrvatske i mjesto koje se opisuje kao hrvatski Lourdes: prirodna špilja u stijeni podno Biokova, tri kilometra od Makarske, koju je 1908. biskup Juraj Carić uredio kao svetište po uzoru na francuski Lourdes, s kipom Bogorodice u niši, oltarom pod otvorenim nebom i klupama u borovoj šumi. Prostor je namjerno ostavljen prirodnim: nema velike bazilike ni betonskih platoa, samo staze, potok, jezerce i stijena, pa je Vepric jednako ugodan hodočasnicima i onima koji dolaze zbog mira i hlada. Mise se služe na otvorenom, a najveći skupovi su na blagdan Male Gospe u rujnu i na Veliku Gospu u kolovozu, kad ovamo stižu tisuće ljudi. Ulaz je slobodan, a prostor otvoren cijeli dan. Do svetišta se iz Makarske vozi pet minuta ili se hoda uz cestu tridesetak.

Poluotok Sveti Petar zapadna je ruka koja zatvara makarsku luku i najlakši zeleni predah u gradu: borova šuma na niskom rtu, s kružnom stazom uz more, kupalištima na stijenama i svjetionikom na samom vrhu. Na poluotoku je nekad stajala crkva svetog Petra, po kojoj nosi ime, a potres iz 1962. srušio je ono što je od nje ostalo; danas na tom mjestu stoji kapelica. Krug oko poluotoka traje dvadeset minuta i vodi kroz hlad cijelim putem, s klupama i s pogledom koji se mijenja svakih pedeset metara: grad i Biokovo s jedne strane, otvoreno more prema Braču s druge. Uz stazu su ulazi u more preko stijena i ljestava, a u sezoni radi i bar. Ovo je najbolji zalazak u Makarskoj, jer sunce pada točno između vrha poluotoka i Brača; dođite pola sata prije i uzmite klupu okrenutu prema zapadu.

Nugal je najdivlja plaža makarske rivijere i jedina do koje se ne može doći autom: šljunčana uvala usječena između okomitih stijena istočno od grada, do koje vodi samo staza kroz borovu šumu Osejave, dvadesetak minuta hoda od zadnjih kuća. Upravo taj pristup drži uvalu poluspraznom i u kolovozu, a onima koji dođu daje osjećaj koji uređene plaže nemaju: bijeli šljunak, tirkizno more i litice s tri strane, bez ijedne zgrade u kadru. Nugal je tradicionalno naturistička plaža, iako je danas mješovita, i to je dio njezine reputacije. Sadržaja nema nikakvih: nema tuševa, bara ni sjene osim uz rub, pa ponesite vodu, hranu i suncobran. Staza je markirana i prohodna, ali kamenita, pa obujte nešto čvrsto. Za dan koji spaja šetnju kroz borovinu, kupanje u najčišćem moru okolice i osjećaj da ste našli nešto svoje, Nugal je najbolji izbor rivijere.

Makarska riva jedna je od najljepših obalnih šetnica Dalmacije i mjesto koje objašnjava zašto grad izgleda kao razglednica: polukružna luka zatvorena poluotocima Sveti Petar i Osejava, s palmama u nizu, kamenim pločnikom, brodicama uz obalu i s Biokovom koje se iza kuća diže gotovo okomito, tisuću i pol metara uvis. Riva je pješačka cijelom dužinom, s kavanama i restoranima s jedne i morem s druge strane, a ljeti se od sedam navečer pretvara u korzo kojim prođe cijeli grad i svi njegovi gosti. Odavde kreću izletni brodovi prema Braču, Hvaru i uvalama rivijere, a karte se kupuju na molu. Najbolji trenutak je plavi sat nakon zalaska: sunce padne iza Brača, planina iza leđa poprimi ljubičastu boju, a svjetla se upale u vodi. Za jednu fotografiju koja objašnjava Makarsku, dovoljna je ova: palme, brodice i zid Biokova iznad.

Šetnica Osejava istočni je pandan poluotoku Sveti Petar i najljepša obalna staza Makarske: put uz samu liticu ispod borove šume, koji od rive vodi oko poluotoka Osejava i dalje prema uvali Nugal, uvijek u hladu i uvijek nad morem. Staza je uređena, s ogradama na izloženim dijelovima, klupama i mjestima za silazak do stijena s kojih se pliva; more je ovdje duboko i bistro jer nema plaže koja bi ga zamutila. Osejava je i vojna povijest u malom: u stijeni su ostaci topničkih položaja iz austrougarskog i jugoslavenskog razdoblja, s otvorima koji gledaju prema Braču, a danas služe kao hladovita mjesta za predah. Krug od rive do vidikovca i natrag traje pola sata; tko nastavi prema Nugalu, ostaje na stazi još dvadesetak minuta. Najbolji trenutak je jutro, kad je staza prazna i kad sunce dolazi s istoka preko planine.

Makarska luka polukružna je uvala zatvorena poluotocima Sveti Petar i Osejava i jedno od najzaštićenijih pristaništa srednjeg Jadrana: upravo je taj oblik razlog zašto je grad ovdje i nastao, jer je brodovima nudio zaklon od svih vjetrova osim juga. Danas su uz molove vezane ribarice, izletni brodovi i jahte, a lučka kapetanija i trajektni terminal drže vezu s Bračem, čiji je Sumartin udaljen sat vožnje. Za posjetitelja luka je polazna točka svega što se radi na moru: izleti prema Braču, Hvaru, uvalama rivijere i na cjelodnevna krstarenja s ručkom, uz najam brodica i ronilačke ture. Karte se kupuju na štandovima uz mol, a polasci su ujutro. Ujutro u sedam luka je radno mjesto: ribari istovaruju, kafići se otvaraju, brodovi se pune. Navečer je pozornica: svjetla u vodi, jarboli i Biokovo koje potamni prije neba.

Gradska plaža Makarske dugi je šljunčani luk koji se proteže od rive prema zapadu, s borovom šumom iznad i s Biokovom koje se diže iza nje: kilometar i pol bijelog šljunka, s morem koje se produbljuje postupno i s hladom koji na dijelu plaže dolazi do samog žala. Ovo je najveći kupališni pojas rivijere i jedan od najbolje opremljenih: tuševi, kabine, ležaljke, spasilačka služba, tereni za odbojku, tobogani i cijeli niz barova i restorana uz šetnicu. Plaža nosi plavu zastavu, a more je unatoč gustoći kupača čisto jer je uvala otvorena i struja stalno radi. Za obitelji je najbolji zapadni dio, gdje je ulaz najblaži; za plivače istočni, bliže rivi, gdje se brže dolazi do dubine. U srpnju i kolovozu dođite prije deset ili poslije pet, a popodne iskoristite hlad borova iza plaže, koji je ovdje pravi luksuz.