Hvar. Što vidjeti, karta i skrivena mjesta

Tvrdalj je ljetnikovac pjesnika Petra Hektorovića u Starom Gradu, građen od 1520. godine i zamišljen kao utvrđeno imanje koje bi u slučaju napada primilo i susjede. Središte kompleksa je pravokutni ribnjak s morskom vodom u kojem i danas plivaju cipli, okružen natkrivenim trijemom; uz njega su golubinjak, cisterna i vrt s ljekovitim biljem. Po zidovima su uklesani latinski, hrvatski i talijanski natpisi koje je Hektorović sam odabrao, među njima i onaj o prolaznosti svega ljudskog. Pjesnik je ovdje napisao Ribanje i ribarsko prigovaranje iz 1556., jedno od prvih djela hrvatske književnosti o običnim ljudima. Obilazak traje pola sata.

Tvrđava Fortica, poznata i kao Španjola, stoji na brdu stotinjak metara iznad grada Hvara i podignuta je u 16. stoljeću, na mjestu starije utvrde. Građena je nakon što je osmanska flota 1571. spalila grad: nova je utvrda trebala primiti stanovništvo i topovima nadzirati ulaz u luku i Pakleni arhipelag. Godine 1579. u nju je udario grom i zapalio barutanu, što je razorilo dio zidina, pa je obnovljena krajem stoljeća. Danas su u njoj mala zbirka amfora izvađenih iz mora, tamnice i terasa s koje se vidi cijela luka s otočićima. Uspon iz grada traje dvadeset minuta strmim stubama i stazom; ulaznica je jeftina, a najbolji trenutak je zalazak sunca.

Kuća i mauzolej Šime Ljubića stoje na rubu Staroga Grada, uz cestu prema polju. Ljubić, rođen 1822. u Starom Gradu, bio je svećenik, arheolog i povjesničar, dugogodišnji ravnatelj Narodnog muzeja u Zagrebu i jedan od utemeljitelja hrvatske arheologije: skupljao je natpise, novac i predmete s otoka i objavio prve sustavne pregled starina Dalmacije. Kuću je dao sagraditi u klasicističkom slogu, a uz nju je podignut i mauzolej u kojem je pokopan nakon smrti 1896. Građevina je jednostavna, s trokutnim zabatom i simetričnim pročeljem, netipična za otočnu arhitekturu. Vidi se izvana, a u sklopu je nekoliko starih čempresa.

Likorova kuća je ruševina ladanjske kuće iz 19. stoljeća na padini iznad Staroga Grada, okružena terasama koje su nekad bile vinograd. Ovakva su se imanja gradila u vrijeme kad je hvarsko vinogradarstvo doživljavalo procvat, jer je filoksera opustošila francuske vinograde pa je potražnja za dalmatinskim vinom naglo porasla; obitelji su tada podizale kuće izvan naselja, uz vlastite nasade. Kad je filoksera stigla i na otok, prihodi su nestali, ljudi su se iselili u Ameriku, a kuće ostale prazne. Danas su vidljivi zidovi, dovratnici i cisterna, a oko njih raste makija. Do mjesta vodi poljski put; nema oznaka ni čuvane staze, pa treba dobra obuća.

Svjetionik Pokonji Dol stoji na niskom otočiću pred ulazom u hvarsku luku i označava prilaz gradu s istoka. Podignut je u 19. stoljeću, u razdoblju kad je austrijska pomorska uprava sustavno opremala istočni Jadran svjetionicima, jer je promet parobroda tražio sigurnu plovidbu i noću. Kula je niska i bijela, uz nju je kamena kuća nekadašnjeg čuvara, a otočić je gol, bez raslinja osim niskog grmlja. Danas radi automatski. Do otočića se ne pristaje redovnom linijom, ali se vidi s obale i s taksi brodova prema Paklenim otocima, a najbolji pogled na njega je s plaže Pokonji Dol nasuprot.

Mirje je arheološko nalazište na istočnom rubu Starogradskog polja, u blizini Dola, gdje se u kamenju i makiji razaznaju zidovi antičkog gospodarskog imanja. Rimske villae rusticae nizale su se po polju jer je zemlja koju su Grci parcelirali ostala u obradi i pod rimskom vlašću: na imanjima se prešalo ulje i vino koje se izvozilo brodovima iz starigradske uvale. Na Mirju su vidljivi ostaci zidova građenih od pravilno slaganog kamena, dijelovi prostorija i tragovi gospodarskih objekata. Nalazište nije uređeno za posjet niti označeno pločama, a do njega vodi poljski put; najbolje je doći u proljeće, kad je raslinje nisko.

Dubovica je uvala na južnoj obali otoka, oko osam kilometara istočno od grada Hvara, uz staru cestu prema Starom Gradu. Uvalu zatvaraju dva rta, a u njezinu dnu leži šljunčana plaža s krupnijim oblucima i vrlo bistrim morem koje brzo postaje duboko. Uz samu plažu stoji kamena kuća iz 19. stoljeća sa suhozidnim terasama, jedna od najfotografiranijih građevina na otoku. S ceste do plaže vodi strma staza kojom se silazi desetak minuta, a parkiralište uz cestu je malo i ljeti puno prije podneva. Nema tuševa ni hlada osim ispod nekoliko stabala, pa vrijedi ponijeti vodu i suncobran.

Palmižana je uvala na sjevernoj strani otoka Svetog Klementa, najvećeg u Paklenom nizu, i jedino je mjesto u arhipelagu s pravom marinom, zaklonjenom od bure i juga. Iznad uvale leži botanički vrt koji je obitelj Meneghello počela saditi početkom 20. stoljeća, s palmama, agavama, kaktusima i egzotičnim vrstama donesenima s putovanja; oko vrta su nastali paviljoni i restorani koji rade i danas. Preko brežuljka, petnaest minuta hoda, nalazi se šljunčana plaža okrenuta jugu. Taksi brodovi iz Hvara voze redovito i plovidba traje dvadesetak minuta. Za posjet je dovoljno pola dana, a obuća za hodanje po šumskim stazama je korisna.

Pakleni otoci niz su od šesnaest otočića pred hvarskom lukom, a ime im nema veze s paklom: dolazi od paklina, smole koja se dobivala iz borove šume i kojom su se stoljećima premazivali drveni brodovi. Otočići su niski i obrasli borovinom, s uvalama koje su zaklonjene od svih vjetrova, pa su bili prirodno sidrište; danas su glavno kupališno područje grada Hvara. Najveći je Sveti Klement s uvalom Palmižana i marinom, a najbliži gradu Jerolim i Galešnik. Do njih voze taksi brodovi iz hvarske luke svakih pola sata u sezoni, plovidba traje deset do dvadeset minuta. Na većim otočićima rade konobe; sve ostalo je borova šuma i stjenovita obala.

Zaraće su dvije susjedne uvale na južnoj strani otoka, Malo i Velo Zaraće, koje dijeli stjenoviti greben probušen niskim prirodnim prolazom kroz koji se može proplivati iz jedne u drugu. Plaže su šljunčane i uske, okružene bijelim stijenama i borovima, a more je zbog izloženosti otvorenoj pučini hladnije i bistrije nego u zaklonjenim uvalama. Do uvala se dolazi skretanjem s glavne ceste kroz istoimeno selo, zatim strmim putem koji zadnjih dvjestotinjak metara prelazi u stepenice. Nema ugostiteljske ponude osim male konobe u sezoni, pa se nosi vlastita voda. Kod jakog juga more zna nanijeti valove, tada je kupanje neugodno.

Jerolim je prvi otočić Paklenog niza, udaljen manje od kilometra od hvarske luke, i najbrže je dostupno kupalište iz grada. Ime je dobio po nekadašnjoj crkvici svetog Jerolima koje više nema. Obala je stjenovita s nekoliko manjih šljunčanih uvala i betonskih platformi, a more je duboko i vrlo prozirno jer nema ni riječnog utoka ni pijeska. Od šezdesetih godina otočić je poznat kao naturističko kupalište, a danas se golo i odjeveno kupanje odvija na odvojenim dijelovima obale. Unutrašnjost je gusta borova šuma s uskim stazama. Taksi brodovi iz Hvara voze svakih pola sata u sezoni, a plovidba traje desetak minuta; na otoku radi jedan bar.

Galešnik je najmanji i najbliži otočić pred hvarskom lukom, udaljen svega nekoliko stotina metara od rive, pa se do njega dolazi brodom za pet minuta. Na vrhu otočića stoje ostaci male utvrde koju su Mlečani podigli u 16. stoljeću da zatvore ulaz u luku unakrsnom vatrom s gradskom tvrđavom Forticom; utvrda je kasnije napuštena i danas je od nje ostalo tek kameno prizemlje. Obala je stjenovita, s betonskim platformama za sunčanje i strmim ulazom u duboko more. Otočić je uređen kao dnevni beach klub s barom i ležaljkama, otvoren u sezoni. Vrijedi doći popodne, kad se s njega gleda cijela gradska luka u protusvjetlu.

Tržnica u gradu Hvaru radi u sjeni uz sjeverni rub glavnog trga, u prolazu koji vodi prema gornjem dijelu grada, i manja je od tržnica na kopnu jer otok proizvodi na terasama, u malim količinama. Prodaje se ono što uspijeva na Hvaru: rajčice, tikvice, smokve i grožđe u kasno ljeto, med od kadulje i ružmarina, suha lavanda u vrećicama, maslinovo ulje i domaći likeri. Uz tezge stoje i proizvođači iz brdskih sela koji dolaze ujutro s onim što su tog dana ubrali. Otvara se rano i zatvara oko podneva, a najbolji izbor je do devet sati. Cijene su nešto više nego na kopnu jer se dio robe dovozi trajektom.

Tržnica u Starom Gradu postavlja se svako jutro na malom trgu nekoliko koraka od rive, a po sastavu ponude vidi se da iza mjesta leži Starogradsko polje, jedina veća poljoprivredna površina na otoku. Zbog toga je izbor povrća bolji nego drugdje na Hvaru: rajčice, paprike, blitva, luk i krumpir iz polja, uz smokve, bademe i grožđe u sezoni. Prodaju se i domaće ulje, vino u plastičnim bocama i suhe smokve u vijencima. Radi od ranog jutra do podneva, a u niskoj sezoni samo vikendom kad su otvorene tri ili četiri tezge. U blizini je i samoposluga za sve što tržnica ne pokriva.