Plitvička jezera: Veliki slap, Kozjak i barijere koje rastu

Većina na Plitvice dolazi očekujući krajolik, vidi krajolik i pritom promaši samu temu. Jezera postoje jer je voda ovdje zasićena kalcijevim karbonatom, a ondje gdje u struji rastu mahovine i alge, mineral se na njima kristalizira i stvrdnjava. Time nastaju barijere, barijere zadržavaju vodu, a voda tvori jezero. Proces nije stao: pregrade rastu otprilike centimetar godišnje, pa je park kroz koji hodaš krajolik koji se još gradi. UNESCO ga je 1979. uvrstio upravo zbog toga.

Donja jezera: Veliki slap i kanjon

Četiri donja jezera leže u vapnenačkom kanjonu i završavaju na Sastavcima, gdje potok Plitvica pada 78 metara kao Veliki slap, najviši vodopad u Hrvatskoj. To je razglednica, a vidikovac iznad kanjona blizu Ulaza 1 daje široku verziju, dok staza dolje daje glasnu. Napravi oboje, razdvaja ih dvadeset minuta. Usput se špilja Šupljara otvara točno iznad staze i kroz nju se može popeti. Njemački posjetitelji često prepoznaju okolinu jer su se ovdje početkom šezdesetih snimale ekranizacije Karla Maya.

• Ulaznice su vremenski određene i prodaju se preko službenog web-shopa parka. Potvrdi je na ulazu i u terminu koji si rezervirao, ne u drugom.
• Kupanje je u cijelom parku zabranjeno od 2006. Barijere su žive tvorevine i oštećuju se dodirom.
• Staze na dugim dionicama nemaju ogradu i kad su mokre postaju sklizave. Zatvorena obuća s dobrim potplatom, a malu djecu drži za ruku.
• Dronovi su zabranjeni, kao i silazak sa označenih staza bilo gdje u sustavu jezera.

Gornja jezera i prijelaz preko Kozjaka

Dvanaest gornjih jezera leži na mekšem dolomitu, pa su šira, plića i otvorenija od kanjona ispod, sa slapovima koji se šire postrance umjesto da padaju u jednoj liniji. Galovac sa svojim kaskadama dionica je koja najviše zaslužuje polagan hod. Između dviju polovica je Kozjak, najveće jezero, koje se prelazi tihim električnim brodom uključenim u ulaznicu, ujedno i jedini pravi predah dugog dana. Moraš li birati jednu polovicu, uzmi donja jezera zbog dojma, a gornja zbog vode u koju se doista može gledati.

Planiraj cijeli dan i kreni u prvom jutarnjem terminu, i zbog boljeg svjetla na vodi i zato što su staze jednosmjerne i popune se. Proljeće nosi najviše vode, jesen najbolju boju, a zima dio sustava pretvara u led, uz daleko manje ljudi. Prenoćiš li u blizini, Rastoke sa svojim mlinicama ugrađenim u rijeku dvadeset i pet minuta su sjevernije i lako su druga postaja.

Kako doći

Park se nalazi u unutrašnjosti, na cesti D1 između Karlovca i Korenice. Zračne luke Zagreb i Zadar udaljene su oko 130 km, a Split 250 km. Iz Zagreba se cestom A1 vozi do Karlovca, a zatim cestom D1 prema jugu, oko 2 sata. Do Zadra je potrebno oko 1 sat i 45 minuta, do Splita oko 3 sata, uz cestarinu na autocesti od oko 20 eura u jednom smjeru. Autobusi s glavnog zagrebačkog autobusnog kolodvora staju na cesti D1 na oba ulaza, pa vozaču recite koji ulaz želite. Parkirališta na oba ulaza otvaraju se u 07:00 i ljeti se naplaćuju po satu.

Koji ulaz i koji program

Ulaz 1 kod Rastovače sjeverni je ulaz, najbliži Velikom slapu, a 2024. godine kroz njega je prošlo 61 posto posjetitelja, pa se ujutro ondje stvara red. Ulaz 2 kod Hladovine nalazi se nekoliko kilometara južnije na istoj cesti, uz hotele parka, i vodi prema pristaništu na Kozjaku i gornjim jezerima. Ako krenete odande u srpnju i kolovozu, prvi sat provodite u hodu umjesto u redu. Panoramski vlak polazi sa stanice 1 kraj Ulaza 2, a stanica 3 na drugom kraju najbliža je Prošćanskom jezeru. Prije dolaska odaberite program označen slovom s karte parka.

• A, Ulaz 1: samo donja jezera i Veliki slap, 3,5 km, 2 do 3 sata, kraća verzija za malu djecu.
• B, Ulaz 1: donja jezera, brodom preko Kozjaka, vlakom natrag, 4 km, 3 do 4 sata, standardni cjelodnevni izlet.
• C, Ulaz 1: donja i gornja jezera uz brod i vlak, 8 km, 4 do 6 sati, cijeli dan.
• E, Ulaz 2: samo gornja jezera, vlakom gore i brodom natrag, 2 do 3 sata, mirnija ljetna opcija.
• K, bilo koji ulaz: puni obilazak svih 16 jezera pješice, oko 18 km, 6 do 8 sati, bez prečaca.

Koliko je zaista gužve

Park je 2024. zabilježio oko 1,49 milijuna posjetitelja iz približno 163 zemlje, a srpanj i kolovoz bili su vrhunac. Struktura: 79 posto odraslih, 13,7 posto djece od 7 do 18 godina i 7,3 posto studenata, a 85 posto posjetitelja došlo je iz inozemstva. Po podrijetlu, 77,7 posto bili su Europljani, 12,8 posto s azijskih tržišta i 6 posto iz SAD-a i Kanade; iza same Hrvatske slijede Njemačka, Poljska, Francuska i Italija. Park je prodao i 149.156 noćenja u vlastitim objektima, od čega 93 posto stranim gostima.

Kanjon Donjih jezera, detaljno

Od Ulaza 1 stube se spuštaju u kanjon i za nekoliko minuta stižu do vidikovca iznad donjeg lanca, odakle se vidi kako 4 jezera slijede jedno za drugim u stubama. Platforma je mala i ograđena, pa se red stvara od sredine jutra. Staza se nastavlja do mosta ispod Velikog slapa, gdje potok Plitvica pada 78 metara sa strane, a zatim do mosta preko Sastavaka, gdje se posljednje jezero ulijeva u Koranu, a vodena maglica je gušća nego bilo gdje drugdje u parku. U kolovozu se Veliki slap stanjuje u tanke mlazove, pa scenu nose stijene kanjona i boja Milanovca. Staza zatim vodi uzvodno kroz Novakovića brod, Kaluđerovac i Gavanovac do Milanovca i pristaništa P1. Bočna staza ulazi u špilju Šupljaru, dugu oko 60 metara, usku i vlažnu, i izlazi iznad kanjona nekoliko minuta ispod vidikovca. Predvidite 90 minuta do 2 sata, s usponima.

Šetnja Gornjim jezerima, detaljno

Od Ulaza 2 panoramski vlak polazi sa Stanice 1 i stiže do Stanice 3, udaljenog stajališta blizu Prošćanskog, za oko 15 minuta. Odatle staza cijelim putem vodi nizbrdo. Počinje kod Labudovca, gdje voda iz Prošćanskog jezera pada oko 20 metara u Okrugljak, a staza prolazi kroz vodenu maglicu pored špilje ispod pregrade. Slijede Batinovac i Vir, s površinama poput ogledala u mirnim jutrima. Kod Galovca staza prolazi ispod Velikog i Malog Prštavca, a zatim prelazi samu pregradu između desetak zasebnih tokova iznad Galovačkog buka, najsporije dionice gornjeg lanca nakon 10:00. Slijedi Gradinsko jezero, plitko i puno trske i ptica, zatim jezerca Burgeti, a šetnja završava na pristaništu P2. Računajte 2 do 3 sata hoda prije broda preko Kozjaka do P1 i Donjih jezera.

Ulaznice, cijene i radno vrijeme

Cijena ulaznica ovisi o sezoni i najbolji je pokazatelj gužve. Ljetne cijene, od 1. lipnja do 31. kolovoza, navedene su u tablici ispod; izvan ljeta ista ulaznica za odrasle u travnju, svibnju, rujnu i listopadu stoji 23 eura, a od studenoga do ožujka 10 eura. Djeca mlađa od 7 godina ulaze besplatno u svakoj sezoni.

Vrijedi znati još dvije opcije. Dvodnevna ulaznica, koja vrijedi od lipnja do rujna, stoji 60,00 eura za odrasle, 40,00 za studente i 20,00 za djecu od 7 do 18 godina. Grupe od najmanje 15 osoba dobivaju 1,50 do 2,00 eura popusta po ulaznici za odrasle ili studente. Vodstva se plaćaju odvojeno, 120,00 eura za pola dana i 170,00 eura za cijeli dan, a parkiranje u sezoni stoji 2,00 eura po satu.

Postoje 2 mirna razdoblja: prva 2 sata nakon otvaranja, kada su Milanovac i vidikovac nad kanjonom gotovo prazni, i razdoblje nakon 16:00, kada su autobusi otišli, a vrijedi jeftinija popodnevna ulaznica iz tablice cijena. Popodnevna ulaznica pogodna je za jedan sustav jezera obiđen polako, Donja jezera od Ulaza 1 ili Gornja jezera od Ulaza 2.

Gdje odsjesti

Za rani polazak odsjednite na udaljenosti pješačenja od nekog ulaza. Hoteli parka nalaze se kod Ulaza 2, a Mukinje odmah pored njih izgrađene su nakon 1950. godine za osoblje parka, s trgovinom i restoranima koji se pune nakon obilaska. Plitvica Selo smješteno je iznad kanjona Velikog slapa blizu Ulaza 1, a većina njegovih kuća danas su sobe i apartmani. Selo Korana, nekoliko kilometara sjevernije, gdje rijeka izlazi iz kanjona, mirnije je, sa starim kamenim i drvenim kućama koje danas rade kao pansioni. Korenica, 10 km južnije, najbliži je grad s potpunom ponudom trgovina i usluga.

Hrana i namirnice

Unutar sustava jezera hrana je dostupna samo na kioscima kod ulaza i na pristaništima na Kozjaku, pa ponesite vodu i ručak. Trgovina u Mukinjama najbliža je Ulazu 2 za kruh, voće i pića. Rakovica, sjeverno od parka, ima malu tržnicu uz glavnu cestu gdje se prodaju krumpir, kupus i grah iz okolnih vrtova, jabuke i šljive u jesen, lički suhomesnati proizvodi te ovčji i kravlji sir. Restorani uz cestu D1 nude janjetinu s ražnja, tipično ličko jelo, i pastrvu iz lokalnih rijeka.

Što ponijeti

Iza ulaza zona jezera nudi malo sadržaja. Kod pristaništa nalaze se kiosci, restoran je na pristaništu P2 i još jedan kod Ulaza 2, zahodi su kod pristaništa, a garderoba je na Ulazu 1 za sve što ne želite nositi sa sobom. Gornja jezera zasjenjena su bukvom i jelom, dok su kanjon Donjih jezera i brodski prijelaz izloženi suncu, a u kolovozu su poslijepodneva vruća. Popis u nastavku pokriva cijeli dan na dužim rutama.

• Najmanje 1 litra vode po osobi, jer se kiosci nalaze samo kod pristaništa i ulaza, a na dugim rutama između njih nema ničega drugog.
• Obrok za ponijeti, jer su stolovi na pristaništu P2 jedino mjesto za sjedenje i jelo unutar zone jezera, a pune se u podne.
• Lagana vodootporna jakna za Sastavke i slapove Prštavac, gdje vodena maglica dopire do drvene staze čak i tijekom suhog kolovoškog dana.
• Šešir i krema za sunčanje za kanjon Donjih jezera i brodski prijelaz, koji su izloženi suncu od kasnog jutra.
• Krpica za čišćenje leća, jer se magla sa slapova taloži na staklu fotoaparata i ekranima telefona u roku od nekoliko sekundi.
• Samo mala torba, jer su drvene staze uske, a širok ruksak blokira dionice s prolazom u koloni po jedan kod Milanovca i Galovca.

S djecom

Djeca do 7 godina ulaze besplatno, a ona od 7 do 18 godina plaćaju sniženu cijenu. Kolica za bebe ne funkcioniraju na drvenim stazama ni na stubišnim dionicama Donjih jezera, pa za malu djecu ponesite nosiljku. Dugi dijelovi staze nemaju ogradu, a voda je blizu, što znači da na uskim mjestima treba držati djecu za ruku. Program A od Ulaza 1, 3,5 km i 2 do 3 sata, uobičajen je izbor za obitelj, a brod i vlak razbijaju hodanje. Špilja Šupljara popularna je među starijom djecom, ali je uska, vlažna i završava usponom. Izvan parka, adrenalinski park ima niske užetne staze za djecu, centar Speleon u Rakovici ima špiljske modele za dodirivanje i ne ovisi o vremenu, a Ranch Deer Valley, udaljen oko 20 minuta vožnje, djeci uz nadzor omogućuje hranjenje jelena ako se rezervira unaprijed.

Izleti u krugu od 20 km

Baraćeve špilje kod Nove Kršlje, oko 15 km sjevernije blizu Rakovice, bile su među prvim špiljama u Hrvatskoj uređenima za posjetitelje, sa stazama i rasvjetom postavljenima krajem 19. stoljeća. Drežnik Grad, oko 20 km sjevernije na stjenovitom grebenu iznad kanjona Korane, tvrđava je podignuta u 13. stoljeću radi nadzora ceste iz Like, a nalazi se izravno na putu iz Zagreba. Istočno od parka uzdiže se Gola Plješivica, 1649 metara, na granici s Bosnom i Hercegovinom, pa se držite označenih staza i ponesite putovnicu.

Mjesta, jedno po jedno

Vidikovac na Donjim jezerima

Vidikovac stoji na rubu vapnenačke stijene iznad kanjona i to je jedino mjesto s kojeg se donji niz jezera vidi kao stubište: Milanovac, Gavanovac i Kaluđerovac s barijerama između njih, a na dnu Sastavci i Veliki vodopad, sve u jednom kadru. Do njega se stiže šumskom stazom ili penjanjem kroz špilju Šupljaru, u oba slučaja u nekoliko minuta. Platforma je mala i ograđena, tako da se ljeti stvara red i čeka se na svoj red. Idite prije podneva, kada sunce dopre do dna kanjona i voda pokaže svoju boju.

Slapovi Sastavci

Sastavci su točka na kojoj se sastaje sva voda plitvičkog niza. Iz Novakovića Broda, posljednjeg jezera, voda se prelijeva preko niza kaskada, a s boka Veliki vodopad se obrušava u istu udubinu. Ispod tog sastajanja počinje rijeka Korana i teče prema sjeveru u svoj vlastiti vapnenački kanjon. Ime znači sastajanje voda. Drveni most prelazi preko vodopada i odjednom pruža cijeli prizor, a stube u blizini vode natrag prema Ulazu 1. Nakon kiše ovdje ima više vodene prašine nego bilo gdje drugdje u parku, zato prekrijte fotoaparat i telefon prije nego što stupite na most.

Jezero Novakovića Brod

Novakovića Brod posljednje je i najniže jezero u nizu, na oko 503 metra nadmorske visine, otprilike 130 metara niže od Prošćanskog jezera na vrhu. Malo je i plitko, okruženo stijenama kanjona, a njegova voda otječe kroz Sastavke u Koranu. Ime dolazi od riječi brod u starom značenju: mjesto na kojem se rijeka mogla pregaziti, jer je voda ovdje bila dovoljno plitka za prelazak. Staza vodi kroz jezero i preko barijere, završavajući kod mosta ispod Velikog slapa. Odavde stube vode prema Ulazu 1, ili staza nastavlja uz Koranu prema izlazu iz kanjona. Do sada ste prešli cijeli visinski pad niza jezera.

Jezero Kaluđerovac

Kaluđerovac ispunjava najuži dio donjeg kanjona, točno ispod okomite stijene u kojoj se otvara špilja Šupljara. Ime dolazi od riječi kaluđer, prema pustinjaku koji je po predaji živio u toj špilji. Jezero je duboko i tamnozeleno, a kako ga stijena zasjenjuje veći dio dana, boja se mijenja između tamnoplave i smaragdne. Na donjem kraju voda prelazi u Novakovića Brod, posljednje jezero, na oko 503 metra iznad razine mora i 130 metara ispod Prošćanskog. Staza vodi uz podnožje stijene i preko vode, a stube s boka vode do ulaza u špilju.

Jezero Gavanovac

Gavanovac leži između Milanovca i Kaluđerovca, s barijerom koja spušta vodu u nekoliko širokih zavjesa. Njegovo ime vezano je uz priču o bogatom Gavanu, koja se u ovom kraju pripovijeda u nekoliko inačica: odbio je pomoći prosjaku, pa mu se imanje slegnulo, a na tom se mjestu stvorilo jezero. Legende o potonulim dvorcima česte su u krškim krajevima, gdje voda doista nestaje pod zemljom. Jezero je plitko i vrlo bistro, a na dnu su vidljivi sedreni nanosi. Staza vodi uz njegov rub, a sa strane se u litici iznad otvara ulaz u špilju Šupljaru. Ovo je mjesto za promatranje dna: bijeli nanosi buduće su barijere.

Jezero Milanovac

Milanovac je prvo jezero ispod Kozjaka i ima najjaču boju u donjem nizu, od tamnozelene do tirkizne, ovisno o svjetlu i o tome koliko otopljenog vapnenca voda nosi. Leži u uskom dijelu kanjona, okružen stijenama i šumom koja doseže do vode, a barijera na njegovom kraju spušta vodu prema Gavanovcu u nizu kaskada. Staza prelazi preko jezera tik iznad površine, tako da se gleda ravno prema potopljenom drveću i jatima riba. Prolaz je uzak i ljeti se ovdje stvara gužva. Najmirnije je u prva 2 sata nakon otvaranja parka.

Jezero Kozjak

Kozjak je najveće od jezera, površine oko 82 hektara i dubine do 47 metara, a dijeli Gornja od Donjih jezera. Nastalo je spajanjem 2 jezera, kad je sedrena barijera između njih narasla dovoljno visoko da podigne razinu vode, a potopljena stara barijera i danas se vidi ispod površine, kako se pruža preko jezera. Voda je hladna tijekom cijele godine i izrazito zelena zbog otopljenog vapnenca. Na poluotoku koji zadire u jezero stoje ostaci Krčingrada, utvrde iz kasnog srednjeg vijeka napuštene nakon osmanskih upada u 16. stoljeću i jedinog traga ljudske gradnje u zoni jezera. Nema uređen pristup, pa ga potražite s broda.

Pristanište P1 na Kozjaku

Pristanište P1 nalazi se na sjevernom kraju Kozjaka, na strani donjih jezera, i to je najprometnije mjesto u parku jer se ovdje spajaju rute iz oba smjera: šetači koji dolaze od Velikog vodopada čekaju brod prema jugu, a oni koji su završili obilazak gornjih jezera silaze na obalu. Uz pristanište su nadstrešnica, klupe i kiosk s pićima. Prelazak traje oko 15 minuta i brodovi plove u kratkim razmacima tijekom sezone, ali ljeti se na mjesto na brodu može čekati i do 20 minuta. Odavde kreće i obalna staza prema donjim jezerima, potpuno bez uspona.

Pristanište P2 na Kozjaku

Pristanište P2 južni je pristan, bliže gornjim jezerima, gdje brodovi sa sjevera iskrcavaju putnike i odakle počinje staza uz gornji niz. Odavde se hoda prema Burgetima i Gradinskom, a dalje uzvodno prema Galovcu i Prošćanskom. Pristanište ima restoran, toalete i odmorište sa stolovima, jedno od rijetkih mjesta unutar sustava jezera gdje se može sjesti i jesti. Brodovi plove u kratkim razmacima u sezoni i rjeđe zimi. Čekanje je ovdje obično kraće nego na sjevernom pristaništu, tako da je to bolje mjesto za uskladiti stanku s prelaskom.

Gradinsko jezero

Gradinsko je jedno od posljednjih jezera u gornjem nizu prije Kozjaka i razlikuje se od svojih susjeda: plitko je i uglavnom obraslo trskom. To ga čini najboljim mjestom u parku za ptice. Patke, gnjurci i čaplje gnijezde se u trsci, a vretenca love iznad otvorene vode. Ime dolazi od riječi gradina, utvrđeno naselje na uzvisini, jer se na poluotoku u jezeru nalaze ostaci srednjovjekovne utvrde. Voda odlazi prema Kozjaku preko Burgeta, mreže sitnih bazenčića odvojenih sedrenim pragovima visokim samo nekoliko desetaka centimetara. Staza prolazi kroz trsku tik iznad površine. Za ptice dođite rano ujutro.

Vodopad Veliki Prštavac

Veliki Prštavac jedan je od najjačih vodopada u gornjem nizu. Voda pada preko visoke barijere u Galovac u širokom zastoru koji se čuje znatno prije nego što se ugleda, kad je protok velik. Ime dolazi od riječi prštanje, zvuka vode koja udara o kamen i raspada se u kapljice. Staza prolazi točno ispod njega, tik uz stijenu, i hoda se kroz vodenu prašinu po mokrim daskama. Mali Prštavac stoji odmah pored njega na istoj barijeri, niži i uži, a šetnica se provlači između njih dvoje. Rano ujutro ovaj dio je gotovo pust, a vodena prašina često uhvati male duge. Ljeti se protok razdvaja u nekoliko tanjih mlazova.

Pevalekovi slapovi

Pevalekovi slapovi nose ime Ive Pevaleka, botaničara koji je u godinama nakon 1918 proučavao kako nastaje plitvička sedra. Pokazao je da je riječ o živom procesu koji ovisi o mahovinama, algama i sastavu vode, a njegov je rad bio glavni argument za zaštitu područja i za proglašenje nacionalnog parka 1949. godine. Slapovi leže u gornjem nizu na barijeri koja se spušta u nekoliko širokih stepenica obraslih mahovinom, a staza prolazi tik uz njih. Ono što vidite točno je ono što je on opisao: biljke koje iz vode hvataju vapnenac i pretvaraju ga u kamen. Protok je najjači u proljeće. Zastanite i pogledajte rubove stepenica, gdje nastaje novi kamen.

Vodopad Labudovac

Labudovac je jedan od najviših vodopada u gornjem nizu. Voda koja izlazi iz Prošćanskog obrušava se preko široke sedrene barijere s visine od oko 20 metara u Okrugljak u nekoliko odvojenih mlazova. Ispod barijere voda je izdubila špilju, a staza prolazi točno uz nju, tako da se hoda kroz vodenu prašinu. Ovo je najbolje mjesto u parku za promatranje rasta sedre: mahovine hvataju vapnenac iz vode, pretvaraju se u kamen i izgrađuju novi prag. Okrugljak ispod dobio je ime po svom okruglom obliku, neobičnom u nizu dugih, uskih jezera. Vodopad je najjači u proljeće, kad se snijeg topi na ličkoj visoravni, a ljeti se stanjuje na nekoliko mlazova.

Jezero Ciginovac

Ciginovac je drugo jezero u gornjem nizu, izravno ispod Prošćanskog jezera, i jedno od mirnijih mjesta u parku, jer glavne staze vode uz rub šume iznad njega. Gusta bukova šuma okružuje ga i daje vodi tamnu boju. Leži ispod obronka, pa je u sjeni veći dio dana, a površina je obično dovoljno mirna da zrcali stabla. Njegova se voda preljeva preko niske sedrene barijere prema Okrugljaku. Staza od gornjih ulaza vodi do njega, hod od otprilike 20 minuta. Dođite ovamo da vidite kako krajolik izgleda bez gužve: šuma, voda i zvuk vode, i malo toga više.

Prošćansko jezero

Prošćansko je prvo i najviše jezero u nizu, na 636 metara iznad razine mora, i drugo najveće u parku nakon Kozjaka. Hrane ga rijeke Crna i Bijela, koje se spajaju južno od jezera i donose vodu iz šuma ličke visoravni. Sve što je nizvodno počinje ovdje. Jezero je dugo i usko, okruženo bukovom i jelovom šumom koja se ogleda u vodi, a njegova obala je uglavnom nenaseljena i tiha jer glavne rute skreću nizvodno prije nego što stignu do njega. Staza od gornjih ulaza vodi do njega mimo nekoliko vidikovaca. Ovdje dolazi manje ljudi nego bilo gdje drugdje u sustavu jezera.

Drvene staze uz jezera

Drvene staze glavni su način kretanja kroz zonu jezera. Ukupno ih ima oko 18 km, a vode preko vode, uz rubove barijera i kroz plitke dijelove jezera. Grade se od drva iz okolnih šuma i redovito se obnavljaju, jer ih vlaga i sedra brzo troše. Sedra se taloži i na daskama, pa dijelovi staze s vremenom srastaju s tlom. Na većini dionica nema ograda, i to je namjerno: ograde bi zaklanjale pogled i ubrzale truljenje. U sezoni se hoda u jednom smjeru, prateći oznake, pa kad jednom prođete određenu točku, na nju se više ne vraćate.

Adrenalin Park Plitvice

Park za adrenalin blizu Plitvica postavljen je u šumi, s užetnim poligonima, malim mostovima i platformama pričvršćenima među stablima na različitim visinama. Poligoni su podijeljeni po težini, od niskih za djecu do staza 10 metara iznad tla koje zahtijevaju stvarnu snagu i ravnotežu. Svi nose zaštitnu opremu, a instruktor objašnjava pojas i koloture prije početka. Uz poligone se nalaze zip-line i penjačka stijena. Prikladan je za popodne nakon jutra provedenog na stazama, jer unutar nacionalnog parka nije dopušteno ništa osim hodanja markiranim stazama. Park je otvoren od proljeća do jeseni, a skupine bi trebale rezervirati unaprijed.

Zip-line Pazi na medvjeda

Zip-line u blizini parka razapet je preko šumske udoline, s čeličnim sajlama napetim između 2 obronka, pa letovi prolaze iznad krošanja i potoka. Naziv se poigrava činjenicom da smeđi medvjed doista živi u ovim šumama, jednoj od najvećih populacija u ovom dijelu Europe, iako životinje izbjegavaju ljude i rijetko ih se vidi. Vodiči objašnjavaju opremu i kočenje prije početka, a svaka dionica traje nekoliko desetaka sekundi. Postoje ograničenja težine i dobi, a po jakoj kiši ili vjetru letova nema. Radi od proljeća do jeseni, a dolazak se dogovara unaprijed. Uklapa se u poslijepodne nakon jutra provedenog na Donjim jezerima.

Ranch Deer Valley

Ranch Deer Valley udaljen je oko 20 minuta vožnje od ulaza u park i pokazuje kako izgleda radna farma u ličkom zaleđu. U ograđenim pašnjacima drže se jeleni, crveni jelen i jelen lopatar, koje posjetitelji mogu hraniti pod nadzorom. Konji se koriste za jahanje i za vožnju kočijom po šumskim putovima oko ranča. Domaćini također poslužuju hranu pripremljenu na tradicionalan način, uglavnom janjetinu i sir iz ovog kraja, tako da to mjesto istodobno služi i kao mjesto za pravi obrok nakon jezera. Zbog životinja se dolazak dogovara unaprijed, a jahanje ima dobne i težinske granice. Provjerite ih prije nego što djeci obećate jahanje.

Centar Speleon

Speleon je izložbeni prostor u Rakovici, na glavnoj cesti prema Plitvicama, izgrađen kao rekonstruirana špilja kroz koju se prolazi. Postav objašnjava kako nastaju kanali, dvorane i tvorevine, kako voda otapa vapnenac i kako sporo raste stalaktit. Prikazuje i špiljskog medvjeda, šišmiše i sitne beskralježnjake tame, među njima vrste koje se nalaze samo u dinarskom karstu, kao što je čovječja ribica. Djeca dobivaju modele koje im je dopušteno dotaknuti. Posjet traje oko 40 minuta i ne ovisi o vremenu, što ga čini očitim planom za kišno jutro. Dobro se nadopunjuje s obližnjim Baraćevim špiljama.

Rastočke vodenice

Rastoke se nalaze sjeverno od Plitvica, na mjestu gdje se rijeka Slunjčica spaja s Koranom, jedno od rijetkih sela izgrađenih izravno na vodopadima. Slunjčica pada preko sedrenih pragova u desetke malih vodopada, a kuće stoje na stijenama među njima, s vodom koja teče ispod podova. Ta je voda nekad pokretala mlinove i valjaonice sukna, u vrhuncu više od 20 njih, a nekoliko je obnovljeno i radi kao demonstracija. Naseljem se hoda stazama i malim mostovima s ulaznicom, a oko 1 sat je dovoljno. Leži na cesti od Karlovca, tako da se uklapa kao postaja na putu iz Zagreba.

Stari grad Drežnik

Drežnik Grad srednjovjekovna je utvrda na stjenovitom grebenu iznad kanjona Korane, oko 20 km sjeverno od parka. Podignuli su je u 13. stoljeću knezovi koji su držali ovaj dio Korduna, na mjestu odabranom za nadzor ceste od Like prema slivu Kupe. U 16. stoljeću stajala je na obrambenoj liniji protiv Osmanskog Carstva kao dio Vojne krajine te je nekoliko puta obnavljana i utvrđivana. Nakon što se granica pomaknula, izgubila je svrhu i pretvorila se u ruševinu. Danas su vidljivi zidovi, temelji kula i ulaz, sa stazama i pločama s objašnjenjima na dijelu lokaliteta, a rijeka se nazire duboko dolje. Pristup je besplatan.

Gola Plješivica

Gola Plješivica najviši je vrh gorja istočno od parka, na 1649 metara, a preko vrha prolazi državna granica s Bosnom i Hercegovinom. Vrh je gol, bez šume, odatle i dolazi ime, a po vedrom danu s njega se vidi cijela Lika, dolina Plitvica i dio Une. Unutar planine nalazi se napušten podzemni vojni kompleks iz jugoslavenskog razdoblja, jedan od najvećih te vrste u Europi. Ulazak je opasan i zabranjen zbog neočišćenih minskih polja. Uspon prati obilježene staze i preporučuje se isključivo uz vodiča. Ostanite na obilježenim stazama, ponesite osobnu ispravu jer vrh leži na granici, i provjerite vremensku prognozu prije polaska.