Rab: što vidjeti, od četiri zvonika do pješčanih plaža Lopara

Otok Rab leži u Kvarnerskom zaljevu između Krka i Paga, pod Velebitom, a njegov istoimeni grad jedan je od najbolje očuvanih malih srednjovjekovnih gradova Jadrana. Trajekt sa Stinice na kopnu do Mišnjaka vozi četvrt sata i plovi cijele godine; ljeti drugi trajekt povezuje Valbisku na Krku s Loparom, a Jadrolinijin katamaran dolazi iz Rijeke. Od Mišnjaka do grada je 15 minuta cestom. Sve što slijedi stane u jedan dan, ali Rab nagrađuje dva: jedan za grad, jedan za plaže.

Grad: tri ulice i četiri zvonika

Krenite s glavnog trga uz luku, Municipiuma Arbe, koji čuva rimsko ime grada. Kneževa palača na njegovu rubu, gotička i renesansna s kruništem i grbovima knezova uklesanima u kamen, bila je sjedište mletačke vlasti i još uvijek udomljuje gradske urede; čitajte pročelje sa stola kafića. S trga tri ulice idu duž poluotoka: Donja uz more, Srednja s portalima, biforama i dućanima te Gornja uz crkve. Izađite Srednjom ulicom, gdje grad živi od jutarnje kave do ponoćne šetnje, i vratite se Gornjom, gdje stoje zvonici.

Gornjom ulicom zvonici dolaze jedan za drugim. Ruševine Svetog Ivana Evanđelista najstarije su i najdirljivije: starokršćanska bazilika rastavljena u 19. stoljeću, od koje su ostali obodni zidovi, lukovi apside i zvonik; na zvonik se može popeti za pogled uz manju gužvu nego na slavnom susjedu. Sveta Justina, mala renesansna crkva sa zvonikom s lukovicom, čuva Muzej sakralne umjetnosti i najveće gradsko blago, relikvijar s glavom svetog Kristofora, zaštitnika Raba; pola sata je dovoljno. Zatim crkva Svete Marije Velike, bivša katedrala, s pročeljem od ružičastih i bijelih kamenih traka, a uz nju Veliki zvonik: 26 metara romanike 12. stoljeća, četiri kata bifora i trifora sve lakših prema vrhu. Uspon drvenim stubama kruna je šetnje, a pogled pokazuje sva četiri zvonika u nizu, Kalifront s jedne i Velebit s druge strane. Ulaznica je simbolična, a radno vrijeme prati sezonu.

Iznad zidina, s kopnene strane, leži Komrčar, park koji je krajem 19. stoljeća zasadio šumar Pravdoje Belia, danas šuma alepskih borova, čempresa i crnike visokih koliko i zvonici. Njegove staze vode kroz hlad do kupališta ispod parka, što ga čini najljepšim putem do mora koji grad ima, a na njegovim klupama mještani obavljaju večernju šetnju s pogledom na zvonike kroz krošnje.

Plaže: pijesak u Loparu, uvale na Kalifrontu

Poluotok Lopar na sjeveru otoka građen je od pješčenjaka, pa je njegovih dvadesetak uvala posuto pijeskom, geološki dar na obali šljunka. Rajska plaža najveća je i najbolje opremljena: milja pijeska u plitkom zaljevu gdje more stotinama metara ostaje do koljena, s ležaljkama, tuševima, kafićima, toboganima i spasiocima, stroj za obiteljske dane i, u srpnju i kolovozu, tisuće ljudi. Sahara, na sjeveru istog poluotoka, suprotnost je: pješčana uvala do koje se stiže samo dvadesetominutnom stazom kroz makiju, naturistička po tradiciji, bez ležaljki i glazbe, ljeti s improviziranim barom; ponesite vodu i suncobran. Lopar je dvadeset minuta vožnje od trajekta na Mišnjaku i petnaest od grada Raba.

Zapadno od grada Kalifront je zelena polovica otoka: poluotok pod najgušćom šumom crnike na Jadranu, zaštićen kao park-šuma Dundo, sa šljunčanim uvalama na kraju svake staze, Kandarola, Gozinka, Jelenovica i deseci drugih, mnoge dostupne samo pješice, biciklom ili brodom. Način je bicikl iz grada Raba ili Kampora, kupaći u ruksaku i dan slaganja vlastite karte uvala. Staze su makadamske, a označavanje oskudno, pa držite kartu u telefonu i ponesite vodu, izvora nema.

Goli otok: izlet koji objašnjava stoljeće

Preko Barbatskog kanala leži Goli otok, kamena pustinja na kojoj je od 1949. politički zatvorski logor držao osuđene u jugoslavenskom sukobu sa Staljinom; zatvor je ostao do 1988. Ono što su zatvorenici gradili još stoji, radionice, spavaonice, elektrana i kino, prazne ljušture kroz koje puše bura. Izletnički brodovi ljeti voze iz grada Raba i Lopara, manji brodovi iz Barbata prelaze kanal za četvrt sata, a na otoku turistički vlakić obilazi glavne točke. Ponesite vodu, šešir i čvrste cipele, hlada gotovo nema, i čitajte ploče: ovo je spomen-mjesto, ne kulisa.