Skriveni dragulji Rijeke: šest mjesta koja nisu na Korzu

Većina popisa skrivenih dragulja Rijeke zapravo nabraja stvari koje vidi svatko tko prošeta Korzom. Prava je stvar drugačija: ono što se u Rijeci propušta leži izvan uskog centra, uz obalu prema istoku, na visoravni iznad grada i u zaleđu. Nekoliko tih mjesta nema ni oznaku ni radno vrijeme, a jedno je posljednje te vrste na svijetu.

Lansirna rampa torpeda

Rijeka je grad u kojem je izumljen torpedo. Zamisao samohodne podvodne naprave dao je 1860-ih Giovanni Luppis, umirovljeni časnik iz Rijeke, a tehničko rješenje razradio je engleski inženjer Robert Whitehead koji je vodio riječku strojarnicu. Prvi ispravan torpedo predstavljen je 1866. i ubrzo su ga kupile gotovo sve pomorske sile. Betonska rampa uz more služila je za ispitivanje: torpedo se ispaljivao u kanal i pratio mu se put. Danas je zaštićena kao spomenik tehnike i posljednja je takva sačuvana na svijetu. Vidi se s obalne ceste, i to je pola priče: stoji ondje bez ograde i bez naplate, kao komad industrijske arheologije koji većina vozača prođe ne znajući što gleda.

Kaštel Grobnik

Petnaest kilometara sjeveroistočno od Rijeke, na stjenovitom brijegu iznad Grobničkog polja, stoji kaštel Frankopana, obitelji koja je od 13. stoljeća držala Vinodol i zaleđe. Mjesto je odabrano zbog nadzora nad putem iz unutrašnjosti prema moru, jer je tuda roba išla u riječku luku. Uz kaštel se veže predaja o velikoj bitci na Grobničkom polju 1242., u kojoj su prema legendi zaustavljene tatarske postrojbe. Sačuvani su zidine, kula i unutrašnje dvorište koje se koristi za priredbe. Do kaštela vodi cesta iz Čavala, dakle: ovo je odredište za auto.

Kapetanske kuće u Kostreni

Istočno od Rijeke, uz obalu Kostrene, stoji niz starih kamenih kuća koje su podigle pomorske obitelji. Od 18. stoljeća Kostrena je davala kapetane i mornare koji su na jedrenjacima plovili Sredozemljem i oceanima, a novac zarađen na moru ulagao se u kuće uz obalu: otud njihova veličina, kamene terase, škure i vrtovi s palmama, što za obična ribarska sela nije uobičajeno. Dvije od njih zovu se Turska i Rimska kuća, imena prenošena usmeno uz priče o putovanjima i vlasnicima. Prizemlja su građena od velikih kvadara s natkrivenim prolazom prema moru, kat je bio stan obitelji, a stubište je izvana na pročelju. Unutrašnjost nije otvorena za posjetitelje; kuće se gledaju s obalne šetnice koja povezuje kostrenske uvale.

Utvrda Solin, bez ijedne oznake

Na uzvisini iznad obale istočno od Rijeke, odakle se nadzire ulaz u zaljev i put prema Bakru, leže ostaci utvrde. Vrhovi iznad ove obale utvrđivali su se već u prapovijesti, kad su Liburni gradili gradine, prstenove suhozida na dominantnim brdima, a poslije su iste točke služile kao stražarnice jer su davale pregled nad morem i cestom. U terenu se raspoznaju ostaci zidova, temelji i zaravnjeni plato, a padina uokolo obrasla je makijom i niskim borom. Nema uređenog pristupa ni oznaka, gore vodi neobilježena staza. Najbolje je doći izvan ljetnih mjeseci i obuti čvrstu obuću: teren je često neravan.

Dva mjesta u samom gradu

• Svjetionik u Mlaki stoji na kraju mola u zapadnom dijelu riječke luke i označava ulaz u tamošnje vezove. Podignut je kad se luka u drugoj polovici 19. stoljeća širila na zapad, jer je parobrodarstvo trebalo oznake i noću, a Rijeka je tada bila jedna od najprometnijih luka Jadrana. Niska bijela kula, betonski gat uokolo, radni brodovi na vezu. Od centra se dolazi obalnom šetnicom za dvadesetak minuta, pješice.
• Zavičajni muzej Drenove smješten je na visoravni iznad grada i posvećen životu tog kraja prije nego što je pripao Rijeci. Drenova je stoljećima bila selo koje je grad opskrbljivalo povrćem, drvom i vapnom, a stanovnici su radili u kamenolomima i vapnenicama; to su i teme izložbe, uz poljoprivredni alat, kućanske predmete, nošnju i obiteljske fotografije. Muzej vodi mjesna udruga, obilazak traje dvadesetak minuta, a radno vrijeme je ograničeno: posjet se najavljuje.

Što treba auto, a što ne