Nin: što vidjeti, najmanja katedrala, solana, Kraljičina plaža

Nin leži 15 km sjeverno od Zadra, dvadeset minuta automobilom ili lokalnim autobusom, na ravnoj obali koja preko vode gleda na Velebit. Stara jezgra sjedi na otočiću u plitkoj laguni i u nju se ulazi, kao stoljećima prije, preko dva niska kamena mosta: južni kroz Donja vrata vodi ravno u glavnu ulicu, sjeverni kod Gornjih vrata u mirniju polovicu. Zastanite na sredini bilo kojeg: laguna mijenja boju s plimom, ribe se vide s ograde, a pola grada je u jednom pogledu. U devetom stoljeću ovo je bila hrvatska prijestolnica i biskupsko sjedište, a brončani knez Branimir na ulazu, s mačem u jednoj i poveljom u drugoj ruci, podsjeća na 879. godinu, kad je papa priznao njegovu državu.

Najmanja katedrala i krunidbeni humak

Crkva Svetog Križa predromanička je kapela iz devetog stoljeća u travi stare jezgre, križnog tlocrta, s kupolom, blago zaobljenim zidovima i otvorima postavljenima tako da sunce kroz njih ulazi točnim redom na solsticije i ekvinocije, kameni kalendar; engleski arhitekt Thomas Jackson nazvao ju je najmanjom katedralom na svijetu i ime je ostalo. Njezin nadvratnik nosi ime župana Godečaja, najstariji spomen hrvatskog dostojanstvenika uklesan u kamen. Deset minuta unutra, dulje vani u sumrak. Pet minuta od ceste između Nina i Zatona, Sveti Nikola na humku Prahulje najusamljenija je kapela Dalmacije: kocka iz 11. ili 12. stoljeća s kupolom i zupčastom krunom koju je dobila u tursko doba, gdje su se prema predaji okrunjeni hrvatski kraljevi pokazivali narodu. Vrata su obično zaključana; dolazi se zbog cjeline, kapela, humak, Velebit, najbolje u zlatni sat.

Još dvije postaje u jezgri. Muzej ninskih starina na jednom katu prepričava tri tisućljeća, od liburnske Aenone preko rimskog municipija do knezova, a zvijezde su mu rekonstrukcije dvaju starohrvatskih brodova iz 11. stoljeća pronađenih u laguni, kondura; sat vremena, a pravi je redoslijed prvo muzej, pa Sveti Križ. Crkva Svetog Anselma, župna crkva na mjestu antičke katedrale, čuva riznicu ninskog zlata i srebra, relikvijare od devetog stoljeća naovamo i gotički kip Gospe od Zečeva, koji procesija brodova svakog svibnja nosi na otočić Zečevo.

Sol, blato i pijesak

Južno od grada solana pretvara more u kristal kako se radilo tisućama godina: plitki bazeni u kojima sunce i bura ljeti izvlače sol dok je solari skupljaju rukom, prvo cvijet soli. Mali muzej, poučna staza između bazena i trgovina sa soli, cvijetom soli i čokoladom sa soli; sat vremena, ljeti ujutro, jer nad bijelim bazenima nema hlada. Sjeverno od grada, uz Kraljičinu plažu, leži ljekovito blato: crni peloid koji se grabi s označenih polja, maže na kožu, suši na suncu dvadeset minuta i ispire u toplom plićaku, stoljećima korišten protiv reumatskih i kožnih tegoba, s rimskim nalazima koji dokazuju starost navike. Besplatno, zabavno i nije za otvorene rane.

Sama Kraljičina plaža, nazvana po kraljici Jeleni koja je prema predaji ovdje silazila na more dok je dvor sjedio u Ninu, kilometri su sitnog pijeska u plitkoj laguni s Velebitom ravno preko vode: more do koljena stotinama metara i stupanj-dva toplije od otvorenih plaža, prirodni bazen za djecu, sezonske ležaljke, tuševi i kafići te gotovo nimalo hlada, pa je suncobran oprema. Dvadeset minuta pješice iz grada ili automobilom do parkirališta iza. Ždrijac, pješčani prud koji zatvara lagunu, ima plažu s obje strane: unutarnju glatku kao jezero za djecu i vanjsku prema Velebitskom kanalu sa stalnim vjetrom koji ga čini okupljalištem kajtera i jedriličara na dasci sjeverne Dalmacije.