Medulin: što vidjeti na južnom vrhu Istre

Medulin je na južnom kraju Istre, deset kilometara od Pule, na plitkom zaljevu koji zatvara niz niskih otočića. Gotovo sve zbog čega se vozi leži u polumjeru od nekoliko kilometara: zaštićeni rt Kamenjak, rimski poluotok, pješčana plaža koja je ovdje doista rijetka i stotinu milijuna godina stari otisci na obali. Zaljev je plitak i rano se grije, pa sezona ovdje počinje prije nego sjevernije.

Kamenjak: trideset kilometara obale bez ijednog hotela

Kamenjak je zaštićeni krajobraz od 1996. i pokriva cijeli južni vrh Istre: tridesetak kilometara razvedene obale, više od petsto biljnih vrsta i nijednu građevinu osim nekoliko sezonskih barova. Ulaz se naplaćuje po vozilu, a unutra vode makadamske ceste kojima se vozi polako ili bicira. Bicikl je bolji izbor jer makadam teško pada niskom autu, a udaljenosti su kratke. Uvale su male i kamene, u more se najčešće silazi preko stijene. Velika Kolombarica na južnom rubu najpoznatije je mjesto za skokove sa stijena u Istri, s izbočinama od nekoliko do preko deset metara i dubokom vodom odmah ispod ruba. Ondje ništa nije nadzirano ni osigurano, pa prije svakog skoka provjerite dubinu i dno, svake godine iznova.

Otisci u vapnencu, stotinu milijuna godina stari

Vapnenac južne Istre nastao je u plitkom moru krede, a na nekoliko je mjesta sačuvao otiske dinosaura koji su ovuda hodali prije stotinjak milijuna godina. Fenoliga je najpoznatije nalazište: tragovi leže izravno na obalnoj ploči, bez ograde, bez ulaznice i bez nadzora. Plitki su i lako ih je promašiti. Dođite rano ili kasno jer se u podnevnom svjetlu sve stopi u ravnu stijenu. Uz jednu od staza na Kamenjaku stoje modeli dinosaura u prirodnoj veličini, od tiranosaura do velociraptora, a pravi su otisci nekoliko stotina metara dalje, pa model i trag stanu u isto poslijepodne. Staza je ravna i kratka i gotovo bez hlada.

Bijeca, otočići i svjetionik za prespavati

Bijeca je pravi pijesak, more se na stotinu metara jedva produbljuje, a dno nema oštrog kamena, što je na kamenoj obali iznimka koja plažu u kolovozu i puni. Uz nju su borova šuma, tuševi i barovi, zaljev je zaklonjen, more ostaje mirno i toplije nego vani. Za mir je Munte alternativa: mala šljunčana uvala na cesti prema Premanturi, borovi do mora, bez barova i bez tuševa, a s ceste ni oznake, pa tražite prekid u borovima iza zadnjeg kampa. Iz marine taksi brodovi voze deset do dvadeset minuta do otočića koji zatvaraju zaljev: Ceja s dugom plitkom uvalom, Bodulaš s jednim restoranom, Levan s kampom, Fenera bez ičega. Porer je dalje, dva i pol kilometra od obale, otočić od osamdesetak metara koji njegov svjetionik iz 1833. gotovo cijeli prekriva. Kula je visoka 35 metara i radi, dva se stana u njoj iznajmljuju na tjedan, a namirnice stižu brodom.

Vižula, Premantura i odakle krenuti

Poluotok Vižula nosio je veliku rimsku rezidenciju s termama, mozaicima i vlastitim pristaništem, građenu od prvog stoljeća i korištenu do kasne antike. Uređena je kao arheološki park s podvodnom stazom i nosi tešku priču: smrt Krispa, sina cara Konstantina, pogubljenog 326. po očevoj naredbi, smješta se ovdje ili u blizini. U Premanturi Kuća prirode objašnjava ono što Kamenjak pokazuje bez konteksta, od toga zašto na tako suhom tlu raste petsto biljnih vrsta do toga koje su orhideje endemske. Pola sata ondje prije rampe vrijedi više od istog pola sata poslije nje. Zaljev između Premanture i Kamenjaka plitak je, pješčanog dna i otvoren prema zapadu, pa poslijepodnevni maestral puše gotovo svaki ljetni dan između jedan i pet. To ga čini jednim od najboljih mjesta na Jadranu za učenje jedrenja na dasci: pada se u vodu do pojasa.