Umag: što vidjeti od stare jezgre do Savudrije

Umag ima 13.000 stanovnika, dvije luke i život koji traje i u studenom. Venecija je grad držala od 1269. do 1797., a natpisi su i danas dvojezični jer je talijanska zajednica ovdje službeno priznata. Većina dolazi sa sjevera i grad tretira kao prvo stajalište nakon granice. Duži pogled se isplati, prije svega zato što ono zanimljivo leži na dva kraja iste obalne ceste.

Stara jezgra na poluotoku širokom dvjesto metara

Trg 1. svibnja najšira je otvorena površina u Umagu, što dovoljno govori o poluotoku: nekoliko koraka vodi do obje obale, sjeverna gleda na marinu, južna na staru ribarsku luku. Mletački lavovi stoje na pročeljima oko trga, a kameni su pragovi od stoljeća hodanja izlizani u plitke lukove. Gradski muzej smješten je u kuli nekadašnjih zidina, a njegovi uski prozori uokviruju točno ono što je straža nekoć motrila. Sat vremena dovoljan je za postav, što je na ovoj obali prednost.

Savudrija: najstariji svjetionik na Jadranu

Svjetionik na rtu Savudrija prvi je put zasvijetlio u noći 17. travnja 1818., uz nazočnost austrijskog cara. Izgradnju je financirala tršćanska Deputazione di Borsa kako bi plovidba prema tršćanskoj luci bila sigurnija, a bio je to prvi svjetionik na svijetu koji je svijetlio plinom dobivenim iz ugljena. Kula je visoka 29 metara, svjetlo je 36 metara iznad mora i nosi 30 nautičkih milja, a stoji na najzapadnijoj točki Hrvatske. Po vedrom se danu vidi talijanska obala, a iza nje Alpe. Zalazak ovdje traje dulje nego igdje u blizini jer ga nijedno brdo ne prekida.

Kupanje: platforme i šljunak, bez pijeska

Umaška je obala betonska platforma i šljunak, u more se najčešće ulazi ljestvama. Pozioi je deset minuta hoda od trga, plitak i miran, a najpuniji poslijepodne. Stella Maris najduži je potez i iza sebe ima borovu šumu, dakle upravo ono što platforme u gradu u podne ne mogu ponuditi. Katoro, nekoliko kilometara sjevernije, ima plitak ulaz kakav roditelji traže. Uvala Zambratija je tiha: kameni i šljunčani ulazi, borovi do mora, bez hotelskog niza. Ispod površine leže ostaci šivanog broda iz kasnog brončanog doba, među najstarijima na Sredozemlju, s obale nevidljivi i svejedno vrijedni spomena.

Rimski tragovi, tržnica i teniski tjedan

Sipar je bio rimsko naselje na niskoj prevlaci sjeverno od Katora, kasnije kasnoantički utvrđeno. Razina se mora otad podigla, pa dio leži pod vodom i pokazuje se samo po mirnom moru i niskom suncu. Nema ulaznice ni ploče s objašnjenjem, pa je dobro znati u što gledate. Villa rustica u Katoru je lakša: temelji gospodarskog imanja uz šetnicu, deset minuta među borovima, s još čitljivim rasporedom prostorija. Tržnica radi ujutro i najbolja je prije devet, dok su štandovi puni, a prodavači još imaju vremena za razgovor; pitajte za ulje zadnje berbe, ne za najljepšu etiketu. Jednom godišnje, u srpnju, preuzima Croatia Open: jedini ATP turnir na zemlji u državi, ovdje od 1990., s popisom pobjednika od Carlosa Moye do Carlosa Alcaraza.