Vodice: što vidjeti i čemu mjesto zapravo služi

Vodice su petnaest kilometara zapadno od Šibenika i spadaju u mjesta koja se opisuju onim čega nemaju. Nema katedrale, nema mletačkih palača, nema jezgre koja puni poslijepodne. Ima radna obala, marina koja mjesto drži živim preko zime i plaže dovoljno plitke da roditelji prestanu stalno gledati. Ta kombinacija objašnjava zašto je u srpnju puno, a u studenom prazno, i zašto dan ovdje izgleda drukčije nego u Šibeniku ili Trogiru.

Riva i sat koji je bitan

Sve se u Vodicama slaže uz kilometar obale, od pristaništa s kojeg kreću brodovi za Prvić do ACI marine. Riva ima tri jasne smjene. Jutro pripada poslu: ulov silazi s barki, tržnica radi, dostava smije ući samo do devet. Podne je isprazni jer su svi zapadno od centra na plaži. Od otprilike sedam navečer puni se ponovno za šetnju, polagani hod s kraja na kraj i natrag, koji je manje šetnja a više društvena ustanova.

Gdje se kupati

Plava plaža zapadno od centra glavna je: šljunak, betonske platforme, tuševi, barovi i blag ulaz u more, s plavom zastavom i gužvom koja uz nju ide. Između jedanaest i četiri sredinom kolovoza slobodnog mjesta praktički nema. Dvadeset minuta dalje šetnicom je Plitka punta, gdje more dugo ostaje do koljena, a borovi počinju odmah iza obale. Istočno od centra Srima razlama obalu u niz malih uvala, u svaku stane nekoliko ljudi i nijedna nije označena. Staza uz more povezuje sve i na njoj nema prometa.

Dva izleta koja se isplate

Prvić je prvi. Brodovi kreću s rive nekoliko puta dnevno, vožnja traje dvadesetak minuta, a na cijelom otoku nema automobila. U Prvić Luci je grob Fausta Vrančića, polihistora iz 16. stoljeća čija knjiga Machinae Novae prikazuje čovjeka koji se s tornja spušta na platnu razapetom preko okvira, jedan od najranijih crteža padobrana. Drugi je Tribunj, tri kilometra zapadno, gdje staro jezgro leži na otočiću povezanom kamenim mostom, a svaka ulica vodi gore do crkve svetog Nikole. Prije polaska provjeri zadnji povratni brod: izvan sezone razmak zna biti nekoliko sati.

Sat vremena koji se isplati

Okit, brdo sjeverno od mjesta, jedva prelazi sto pedeset metara i ima asfaltiranu cestu do vrha, pa se može autom. Pješice traje oko pola sata i pogled se cijelim putem širi. S crkve Gospe od Karmela na vrhu geografija napokon ima smisla: dolje mjesto i njegova uvala, nasuprot Prvić s dva sela, iza njega Zlarin i Kaprije, a po vedrom danu na horizontu niz Kornata. Idi pred zalazak. Na usponu nema hlada i usred ljetnog dana to je kazna.

Okit, i zašto geografija odjednom ima smisla

Sjeverno od mjesta teren se diže na nepunih dvjesto metara, a na vrhu stoji crkva Gospe od Karmela. Odozgo se karta objašnjava sama: dolje mjesto i njegov zaljev, nasuprot Prvić s dva sela, iza njega Zlarin i Kaprije, a vedrih dana greben Kornata na obzoru. Pola sata uzbrdo, i nakon toga znate gdje leži sve ono kamo brodovi idu.

Dva spomenika u luci

Uz ribarnicu stoji niski kameni prsten oko brončanog oblika, s uklesanim imenima poginulih branitelja iz Vodica, a iznad, na zidu, godine 1991. i 2026. Dvjesto metara dalje, uz marinu, stoji druga stela, postavljena 2015., žrtvama komunističke Jugoslavije. Dva spomenika, dva poglavlja istog stoljeća, nekoliko minuta jedan od drugoga na istoj šetnici. Nijedan nije na razglednici, a o oba se razmišlja dulje nego što ih se gleda.