Riva i gradska obala

Zašto vrijedi doći

Vodička riva proteže se oko kilometar, od pristaništa s kojeg polaze brodovi za Prvić do ulaza u ACI marinu, i cijelo je mjesto okrenuto prema njoj. Dan na njoj ima jasan ritam. Ujutro je radni prostor: ribari istovaruju noćni ulov, otvara se tržnica, dostavna vozila smiju ući samo do devet sati.

Oko podneva se isprazni jer su svi na plažama zapadno od centra. Predvečer se puni ponovno i pretvara u ono što Dalmatinci zovu šetnja: hoda se polako, od kraja do kraja i natrag, susreće se poznate i staje se svakih pedesetak metara.

Kamene kuće iza rive niže su i jednostavnije nego u Šibeniku petnaest kilometara istočnije, i to nije slučajno. Vodice nikada nisu bile biskupsko ni plemićko središte nego ribarsko i poljoprivredno mjesto koje je ozbiljan turizam zateklo tek pedesetih godina prošlog stoljeća. Zato u jezgri nema palača, nego niz dvokatnica s vanjskim stubištima i balaturama, a najstariji dio odaje se samo po širini ulica: što su uže, to su starije.

Više s ovog mjesta