Dioklecijanova palača nije muzejska četvrt, nego živa stara jezgra. Ova ruta spaja rimski kamen, svakodnevni život, tihe ulice i najbolji izlaz prema Marjanu.
Split je lako podcijeniti jer je palača posvuda. Možeš stajati u rimskom hodniku, iznad tebe netko nosi namirnice, a zatim izaći na trg gdje se pjevač sprema za večer. Trik je prestati gledati Dioklecijanovu palaču kao jednu atrakciju i čitati je kao slojeve: carske prostore, srednjovjekovne kuće, kavanski život i prečace koje domaći još koriste.
Kreni ispod palače, pa izađi na svjetlo
Počni u podrumima ako su otvoreni. Oni bolje od svake ploče pokazuju mjerilo palače, jer kamene prostorije prate carske odaje iznad. Zatim idi prema Peristilu i katedrali svetog Duje prije nego se trg napuni. Pogledaj balkone, rublje i zakrpani kamen. Živi detalji razlikuju Split od očuvane ruševine.
Najbolji krug kroz palaču
- Južna vrata do podruma, zatim Peristil prije najvećih grupa.
- Jupiterov hram i uske ulice zapadno od trga, gdje grad postaje mirniji.
- Zlatna vrata i Grgur Ninski za orijentaciju, ne samo za fotografiju kipa.
- Varoš poslije ručka, kad su ulice palače punije, a s brda dolazi zrak.
“Split je najbolji kad te prvo vodi rimski plan, a zatim ga prekine lokalni život.”
Kako izbjeći umor od palače
- Mijenjaj zatvorene kamene prostore i otvorene trgove. Palača je bogatija kad oči između stajanja dobiju prostora.
- Jedan plaćeni interijer ostavi za najgušći sat. Tako vrhunac gužve dobije smisao.
- Ne jedi na prvom lijepom trgu koji vidiš. Prođi jednu ulicu dalje i usporedi ritam.
- Iskoristi Varoš kao zonu opuštanja nakon palače, ne kao usputnu misao na kraju.
Dobar posjet Splitu treba ostaviti dvije uspomene odjednom: razmjer rimske ambicije i neurednost kvarta koji se još koristi. Kad jedna strana prevlada, promijeni tempo. Previše povijesti treba kavu. Previše kavanskog života treba kameni hodnik. Kroz to izmjenjivanje grad postaje jasniji.
